1.6 C
Zagreb
9.1 C
Zürich
9.9 C
New York
22.1 C
Buenos Aires
19.2 C
Melbourne
Ponedjeljak, 11 prosinca 2023

Tradicionalni Strazicich Piknik u Kaliforniji – USA

U današnjoj kolumni Ane Mljećke pročitajte kako naši Mljećani u Kaliforniji njeguju i ne zaboravljaju svoje porijeklo i svoje običaje.

Ellen Skurić iz Californije javila mi je kako se 30. srpnja 2023. g. održao tradicionalni Strazicich Family Reunion – Piknik u Santa Cruzu. Piknik su počele organizirati njezina mama, Mery Ann Strazicich Scurich i teta 1958. godine kad je bilo svega petnaestak rođaka s djecom. Kasnije su počeli dolaziti i ostali članovi koji vode porijeklo Stražičić familije iz Goveđara na otoku Mljetu iz koje i ja potječem.

Sada se na Strazicich pikniku okupi od 80 do 200 osoba, ovisno o godini. Piknik se održava  tradicionalno svake godine zadnju subotu u srpnju u Santa Cruzu u Californiji. Na gradelama se peče razno meso i kobasice, obavezno grah i razne salate i sve se to zalije dobrim kalifornijskim vinom koje se proizvodi u podrumima naše čeljadi iz Watsonvilla.
Kaže Ellen da u njihovoj familiji ima jedan katolički svećenik, Father Mel Strazicich, jedna sestra Dominikanskog reda, Sister Florence Cumbelich, jedan pedijatar, Dr Karla Strazicich, nekoliko PhD, inženjera, te nekoliko rofesora na koledžima koji žive na zapadnoj obali, od Seattlea do San Diega.

Mnogi od njih često su puta posjetili Hrvatsku i Mljet. Plan je da za iduće ljeto 2024. dođe što više njih na Mljet, u Goveđare odakle su njihovi preci došli. Ove godine tu su se već sastali rođaci; Zachary Strazicich iz Californije, Michelle Ramonita Rodriguez Strazicic iz NY i Tomislav Stražičić iz Dubrovnika te se družili nekoliko dana na Mljetu i Dubrovniku.

Prvi koji je iz Goveđara doselio u Ameriku bio je Ivan Milić, rođen 1845. g. u Goveđarima, koji je oko 1875. g. došao je u Kaliforniju. 1881. g. vratio se na Mljet i oženio svoju zaručnicu Anu Mariju Straražičić rođenu 1853.g. Za njom su došla njezina tri brata: Đuro 1886., Andrija 1888., i Ivan 1900. Ivan se vratio na Mljet gdje je sagradio lijepu kamenu kuću. Godine 1889. došli su im u posjetu dva rođaka, Nikola i Stijepo Stražičić. Nikola kojeg su zvali Pretur, bio je moj pradjed, vratio se na Mljet nakon kratkog boravka i sagradio kuću u Goveđarima. Oženjen je bio s Marijom Đivanović s kojom je imao dva sina Ivana i Iliju (Milin) mog djeda.

Stjepo Stražičić ostao je u Watsonvillu i sa svojim rođacima Đurom i Andrijom Stražičić otvorio prvi hotel koji se zvao Morning Star. Watsonville je gradić u sjevernoj Kaliforniji, smješten u zaljevu Monterey u dolini Pajaro. U njemu danas živi oko 50 000 stanovnika, koji se mahom bave uzgojem voća i povrća. Svoje ime je dobio po sudcu Watsonu. Naseljavati su ga počeli oko 1868., a proglašen je gradom 1889. g. Već u tim ranim danaima počeli su ga naseljavati Hrvati, pretežno iz Dalmacije i Dubrovačkog područja.

U finalnom izvješću povijesnog konteksta koji je objavljen u Watsonville 2007. godine piše da su Hrvati iz Dalmacije bili najuspješnija i najperspektivnija etnička grupa u gradu. Jack London o njima piše u svom romanu Mjesečeva dolina, a za Pajaro Valley kaže da su je zvali Nova Dalmacija, pa se donosi zaključak: Mi Yankeeji mislimo da smo pametni. Ali, došli su Dalmatinci i pokazali da su pametniji. U početku su radili kao nadničari za vrijeme berbe, zatim su počeli kupovati i prodavati jabuke. Što su više zarađivali, ulazili su u veće poslove te su potom iznajmljivali voćnjake, a sada posjeduju cijelu dolinu. U gradu su izlazili tjednik Pajaronian i dnevnik Evening Pajaronian. Thomas Ninkovich (Ninković) je proučio i pronašao članke vezane za Hrvate u Watsonville, u razdoblju od 1881. do 1920. godine, to je objavio na oko 850 stranica svoje knjige. Provedeno istraživanje vezano je za slavensku populaciju iz Dalmacije i njihovu uključenost u voćarstvo, poljoprivredu, nekretnine i ugostiteljstvo (saloone, restorane i hotele).

U Pajaronianu je 15. 4. 1886. objavljen oglas kojim je obaviješteno pučanstvo o tome da je otvoren restoran Elite u vlasništvu Franka Batizze (Betica) i Antona Lovreticha (Lovretic). U svom oglasu nudili su hranu u svako doba dana, a naročito su hvalili ostrige koje su spravljali a više načina. Partneri su se brzo razišli da bi na kraju Batizza prodao restoran George Strazicichu (Stražičiću) i Belinu, obojici s Mljeta. Novi vlasnici su restoranu dali novo ime – Vienna.

Obitelj Strazicich (Stražičić) bila je medu prvim stanovnicima Watsonvillea. Bavili su se ugostiteljstvom, a u tome smislu se spominju George (1861 – 1938.), njegov brat Andrew Strazicich (1872.- 1968.), a kao i njihov rođak Stijepo – Steve Strazicich (1862. ili 1863. – 1914.). Svi su se rodili na Mljetu, a umrli u Watsonvilleu. Prva žena slavenskog podrijetla, koja se udala i živjela u Watsonville, bila je Mary (Marija) Strazicich, djevojački Konsuo. Rodila se u Dubrovniku 1864., a umrla u Watsonvilleu od upale trbušne maramice, 1907. godine. Otac joj je bio Nikola Konsuo (Topolo, 1830.), a majka Angela Sare (Topolo, 1832.), vjenčani u Dubrovniku gdje su proveli cijeli svoj život. Mary je bila njihova najstarija kći koja se školovala za učiteljicu pa je počela raditi na Mljetu. Tu je po svoj prilici upoznala obitelj Strazicich za čijeg se sina George udala u Watsonville 1890. godine. Tamo je rodila prvog slavenskog, odnosno hrvatskog, dječaka u gradu. Bio je to njen sin Nicholas Strazicich (1891. – 1959.).

Mary je imala mlađu sestru Anu Konsuo (Dubrovnik, 1873. – Watsonville, 1907.), koja je za njom došla u Ameriku, da bi se udala za Georgeovog brata Andrewa Strazicicha 1896. godine. Tako su se dvije sestre Konsuo udale za dva brata Strazicicha. Godinu kasnije Ana rađa kćer Paulinu koja je živjela 100 godina. Ana i sestra joj Mary umiru iste, 1907. godine, u svega sedam tjedana razlike.

Rođaci George i Steve Strazicich prvi put se spominju 17. 8. 1889. kao vlasnici hotela Morning Star u glavnoj ulici. U oglasu su nudili dobar smještaj i čiste krevete po razumnoj cijeni. U hotelu su imali i bar gdje se onima koji su stanovali u hotelu nudio besplatan obrok. Cijena smještaja kretala se od 1,5 do 5 dolara tjedno ili dnevno od 25 do 50 centi. Pisala je i napomena: Nothing but white help employed, što je značilo da je sva posluga bila bijela. Name, u uslužnim djelatnostima, u to su vrijeme u poslu velika konkurencija bili istočnjaci iz Azije, pa se vršio pritisak da ih se ne zapošljava.

Strazicichi su širili posao i postali su vlasnici Californian Restaurant and Oyster House, gdje su uz odličnu hranu i prvoklasni smještaj, naročito isticali da nude i privatne sobe za dame.
Restoran je tijekom godina mijenjao vlasnike. Kao prvi vlasnik jedno se vrijeme spominjao i prvi Bračanin u Watsonville S. Matulich (Matulić). Nakon njega vlasnici su bili Batizza i Lovretich, kada se zvao Elite. Zatim su ga uzeli Strazicich i Bellin (Belin) oboje s Mljeta i nazvali ga Vienna, pa Eureca, te na kraju je u vrijeme Andrewa Strazicicha postao Californian Restaurant and Oyster House. Bilo je to od 1891. godine, a mogao se dobiti na broju telefona 36. Restoran je zbog potresa morao djelomično prekinuti s radom 1906. godine. Epicentar tog najvećeg zemljotresa na Pacifičkoj obali je bio na području San Francisca, koji je naročito stradao jer je gorio tri dana u požarima izazvanim curenjem plina.

Radno vrijeme Californian Restauranta bilo je 24 sata, a ujutro se nudio bogati jelovnik za Club doručak. Steve Strazicich bio je suvlasnik i Morning Star Restauranta i hotela, koji je umjesto George Strazicicha vodio s Nickom Bencovichem (Benkovic). Naplaćivali su pet dolara tjedno, ali suradnja je trajala samo godinu dana jer se Bencovich 1893. preselio u Hollister. U rujnu 1906. godine, u Evening Pajaronianu pisalo je da je Steve Strazicich bio na sudu, zbog prodaje alkohola u Morning Star Restaurantu između 1 i 5 ujutro, odnosno u vrijeme kada je to bilo zabranjeno. Policajac Sandberg je svjedočio da je 30. kolovoza prolazio kraj restorana oko 2-3 sata ujutro i čuo buku koja dolazi iznutra, te pomislio da se radi o pijanim gostima. Na izlazu iz restorana sreo je nekoga koga je pitao da li je pio, a dobio je potvrdan odgovor. Sandberg je ušao u restoran, vidio je nekoliko praznih čaša , ali nije vidio nikoga da pije. Za šankom je bio Radovich (Radović) koji je rekao da je zadnje piće prodao prije 1 sat ujutro. Na sudu se Strazicich kleo da je svom osoblju izričito zabranio točiti piće između 1 i 5 sati ujutro. Još jedan od gostiju je bio pozvan svjedočiti, ali se nije sjećao ni gdje je bio toga dana. Sudac je odlučio Strazicichu dati samo usmenu opomenu, jer ga je prijavio gost kojega je pijanog izbacio iz restorana. Rekao je i da pozna Strazicicha preko 20 godina, kao savjesnog građanina, koji se uvijek pridržava zakona.

Da je Steven Strazicich bio ugledan, vidi se i po tome sto je 21. 12. 1914. godine izašao članak povodom njegove iznenadne i prerane smrti u 51. godini. Dobio je upalu pluća, a zatim i upalu bubrega. Umro je u svom domu, a u članku je bio pohvaljen kao dobar suprug, koji je u braku s Kathryn Katuran ima četvero djece. Imao je i kćer Linu koju je doveo s Mljeta u Ameriku kad je navršila šesnaest godina. Bio je član pet dobrotvornih društava i donator, pa je pisalo da će mnogi sigurno za njim žaliti. U Ameriku ie došao sa Mljeta 1888. godine u Pajaro Valley i tu je zauvijek ostao.

Podaci su iz  I” Historic Context Statement for the City of Watsonville, Final Report, Watsonville, California, 2007.
Thomas Ninkovich, The Slav Community of Watsonville, California: As reported in old newspapers

Zahvaljujući gospođi Branki Bezić došla sam do podataka iz Watsonville novina i neke podatke sam izvadila iz knjige Iva Dabelića, “Mljećani u Americi.”

S ljubavlju vaša Ane Mljećka!

POVEZANI ČLANCI

Najnovije