“Nek živi jezik moga roda hrvatskoga” – Pjesma u kojoj će se pronaći mnogi iseljenici koji daleko od domovine čuvaju i njeguju jezik svojih predaka.
NEK ŽIVI JEZIK MOJ
Nek živi jezik moj u svim pjesmama,
neka ga vazda tu uz tebe i uz mene,
neka se širi, šumi i zvoni u daljinama
i nikad nek ne utihne, zamre niti uvene.
Nek živi jezik moga hrvatskoga roda,
nek se razliježe od Dunava do Jadrana,
riječ ta živa neka vazda daje ploda,
milinom i ljubavlju majčinom satkana.
Nek živi jezik naš, najdraži nam i najljepši,
neka se u njemu ogleda i srce nam i duša,
nek se i braći u tuđini uvijek raduje i smiješi
pa ga dijete što se tamo rodi čuva i sluša.
Nek živi jezik naš i ponosno neka traje,
toplinom neka grije dom narodu svome,
taj jezik što nam toliko toga lijepoga daje
nek vazda živi u svakom biću hrvatskome!