Uz ovu lijepu pjesmu prisjetimo se prolaznosti i uvijek probajmo biti – LJUDI…
BUDI ČOVJEK PROLAZNIČE
Ne hvastaj se prolazniče
i ne busaj se u trenutno napuhana prsa…
Osvijesti da si samo privremeno napuhani
balon kroz kojeg će fijuknuti
vjetar neumoljive prolazne zbilje…
Stoga ti je jedino poslanje Čovjek
biti sada i ovdje…opetovano i dok jesi…
I kad te šamaraju bure i kada ti bonaca
lice mije…ma štogod da te zadesi
samo i jedino ako ga sačuvaš
čist i neokaljan obraz gore ponesi…
Spomenici se grade mrtvima
pa ga nemoj za života tražiti
ni očekivati da ti se klanjaju kao
onomad zlatnom teletu…
Kada bude valjalo krenuti
znaj da nećeš ništa sa sobom ponijeti…
Ulaznica u vječnost bit će samo
lice pravednog ČOVJEKA…a ne nikakve
prazne i napuhane titule, imanja i priče…
Ne…ne…moj PROLAZNIČE!