Razmišljajući o plemenitosti duha, životopis sv.Franje donosi nam lik jednog Franjinog prijatelja koji mu je pomogao napraviti žive jaslice.
Kaže životopisac da je taj čovjek pogazio plemenitost tijela, ali je stekao plemenitost duha. Unatoč svojoj grešnosti, poslušnošću Božjem čovjeku ostvario je plemenitost duha. Iako je ovaj čovjek bio uzvišena roda, bogat i utjecajan, ništa mu nije vrijedilo jer je pogazio plemenitost tijela.
Međutim, zbog svoje poniznosti pred Bogom te blaga i ponizna srca pred ljudima, našao je radost i mir koji dolaze od Boga te je stekao plemenitost duha. Primjer je ovo i nama kako ne trebamo gledati i procjenjivati ljude izvana, nego poći do njihovih dubina i prepoznavati u njima potencijal plemenitosti duha. Zato nas sv.Pavao u Poslanici Filipljanima poziva da se radujemo u Gospodinu i da naša blagost bude znana svim ljudima.
Učini Gospodine duh moj plemenitim da budem blag svakom čovjeku.