Od iznimne važnosti za rast u duhovnom životu jest ispravno prosuđivanje samoga sebe.
Uvijek je pogrešan put i zabluda uspoređivati se s našim bližnjima jer zbog vlastite grešnosti ne vidimo ljude onakvima kakvi oni uistinu jesu. Ispravno prosuđivanje samoga sebe je u ogledanju vlastitog života u riječima Istine koje nam je ostavio Isus, ali samo u svjetlu Duha Svetoga koji nam je darovan u sakramentima. Slijedeći naputke koje nam je Isus ostavio unosimo u naše duše Istinu i čistimo našu savjest preko koje primamo savjete Duha Božjeg.
Predivne su nam na pomoć riječi mudrog Kempenca:”Unutarnji čovjek pretpostavlja brigu oko samog sebe svemu ostalome; a tko se marljivo bavi samim sobom, lako šuti o drugima. Ako se posve baviš samim sobom i Bogom, malo će te ganut što vidiš vani.”
Savršeno je jasno da ćemo popravljajući sebe ugađajući Bogu posljedično biti bolji i ljudima oko sebe.
Daruj mi Oče Tvoj pogled ljubavi da u Istini ispravno prosuđujem sebe.