Na istočnim obroncima Samoborskog gorja krije se povijesni gradić bogate gastronomske ponude. Posjetila ga je Ane Stražičić Rodriguez. U nastavku čitamo o dragim ljudima koje je srela, ali i o pronađenom srčeku.
Dolazak u našu lijepu domovinu Hrvatsku započeo je u Samoboru. Lovorka i Alen – moji prijatelji koji dolaze na Mljet već 30 godina, dočekali su me na aerodromu i odveli k njima doma. Alen, koji je fantastičan kuhar, pripremio je za večeru samoborski specijalitet: puricu sa mlincima. Sutradan sam se susrela s mojim starim prijateljima koji su još od davne 1966 godine dolazili u u pansion mojih roditelja. Imala sam šest godina kada su se moji roditelji, uz ribarstvo i poljoprivredu počeli intenzivnije baviti i turizmom. U mom sjećanju su to ostala divna vremena gdje smo se družili , pjevali i balali svi zajedno na našoj taraci u Pomeni ispod starog bora. Tu tradiciju i dalje nastavljam. Moji divni roditelji Miše i Zdravka dočekivali su svakoga raširenih ruku s kutlom vina, kupicom rakije, te ribljim specijalitetima (nastalima od svježe ulovljene ribe, rakova i školjaka). Tako bi svako ljeto ista ekipa Beba, Zvonko Marek, Mali Zvonko, Toni Irenka, Marjan i Olga i Marjan provodili ispod našeg bora s mojim roditeljima. Nekih od njih, kao i mojih roditelja više nema, a ovi ostali više nisu za duža putovanja pa sam im obećala kako ću ih posjetiti kada dođem u Zagreb. Bilo je divno i emotivno provesti par sati sa starim prijateljima s kojima sam vazda ostala u kontaktu.
Poslije Zagreba otišla sam u Samobor kod svojih drugih prijatelja Karmen i Krune, koji također dolaze na Mljet preko 25 godina. Oni su nam pripremili samoborske specijalitete, buncek ispod peke, te vijenac od kruha punjenim šunkom i sirom, a za desert princes krafne. Samobor je gradić udaljen od Zagreba 25 km, smješten na istočnim obroncima Samoborskog gorja na ulazu u romantičnu dolinu potoka Gradne. Jedno je od najomiljenijih i najstarijih izletničkih odredišta u Hrvatskoj.
Najznačajniji podatak iz povijesti o Samoboru je da je 1242.g. Kralj Bela Četvrti, dao Povelju Slobodnog Grada jer ga je grad Samobor zaštitio i pomogao u borbi protiv Turaka. Samobor je tako dobio status slobodnog grada prije Zagreba. Možete ga obići pješke uživajući u baroknoj arhitekturi i atmosferi na Trgu kralja Tomislava preko šetališta Anindol sve do brda Tepec. Iz centra otiđite na ostatke starog grada Samobora iz 13. St. Put do tamo vodi od crkve Sv. Anastazije, kroz ulicu Svete Ane i dočekat će vas prekrasan pogled na okolna brda. Obavezno posjetite Samoborski Muzej i jednu od najljepših hrvatskih špilja, Grgosovu špilju, koja je zaštićena.
Ako želite dobro pojesti onda pođite u najstariji i najpoznatiji restoran Gabrek, koji je otvoren 1929.g. Ne smijete otići dok ne probate samoborske specijalitete: puricu s mlincima, buncek s kiselim zeljem, štrukle od sira i naravno kremšnite koje u Samoboru imaju kultni status. To je desert koji ima dva sloja hrskavog tijesta, između kojih je krema od vanilije. Kremšnite se spravljaju i u Zagrebu i okolici, no samoborska kremšita je posebna. Naravno da sam je morala i ja probati i to s mojim dragim prijateljicama Lovorkom, Silvom i cijenjenom Maricom Dubić, koju sam davno upoznala u New Yorku, a koja mi je donijela bocu BERMET – aromatiziranog vina koji se radi od crnog grožđa, sušenih smokava, rogača, pelina i gorušice. Taj originalni samoborski liker ide odlično uz kremšnite. Nazdravile smo ovom predivnom susretom koji sigurno neće biti zadnji. Poslale smo pozdrave mom suprugu Luisu A. Rodriguez i suprugu Marice, Ivici Dubiću, menadžeru CroatianTVAmerica u Americi.
Još jedan važan podatak za Samobor su LICITARI – Hrvatsko Srce, ukrašeni kolač od medenog tijesta različitih oblika iako je srce najpoznatije. Tajna izrade licitara čuva se još od 16. stoljeća u krugu obiteljskog obrta medičara. Srca uglavnom poklanjaju mladići djevojkama za Valentinovo kao znak ljubavi, ali daju se I prijateljima za sreću i dobre želje. Licitari su po mom mišljenju najljepši hrvatski souvenir, odišu ljubavi i ljepotom kakva je i naša ljubav za našu domovinu Hrvatsku. Svakome kome sam ga poklonila donio je veliki osmijeh na lice. Svaku godinu nosim ih u Ameriku i poklanjam prijateljima – za Božić ili rođendane. Kada nešto organiziram predivan su ukras na stolu bilo da je to promoviranje hrvatske hrane, vina ili kulturne baštine. Moje Božićno drvce sigurno je i najljepše okićen bor u Americi jer je cijeli okićen samo s licitarima.
Moja prijateljica Silva Krajačić koja ima suvenirnicu Srčeko u Samoboru pravi licitarska srca od stakla, keramike i drva. Njen obrt osnovan je u Samoboru 2003. godine zahvaljujući Silvinijoj poduzetničkoj ideji Silve koja je odlučila svoju egzistenciju riješiti vlastitom proizvodnjom suvenira. Početak rada obrta temelji se na suradnji sa Samoborskom tvornicom kristala. Početna ideja osnivačice bila je da razne predmete od kristalnog stakla kreativnim oslikavanjem učini uporabnim suvenirima. Inspiraciju za oslikavanje pronašla je u bogatoj samoborskoj tradiciji. Omiljeni motivi postali su joj licitarsko srce, kralus, lajbek i drugi motivi iz tradicionalnog života. Upornim radom i stalnim usavršavanjem autorica je svojim autorskim djelima ubrzo doprla daleko od samoborskog kraja. Danas, oslikano staklo Silve Krajačić postalo je nezaobilazan predmet kojeg mnogi posjetitelji Samobora rado ponesu sa sobom kao trajnu uspomenu. Slike na staklu s posebno ukrašenim motivom licitarskog srca u koje se upisuju prigodan tekst i personalizirane poruke originalna je ideja obrta Srčeko i kao takvo zaštićeno je zakonom o autorskim pravima. Važno mjesto u ponudi obrta Srčeko je i oslikana keramika. Ručno oslikana keramika, licitarska srca, licitarski konji, te keramičke šalice, staklene boce i čaše posebno plijene poglede. Svaki od tih suvenira pojedinačno rezultat su trenutne inspiracije autorice. Isto tako, ponuda obrta upotpunjena je i vlastitim suvenir nakladništvom. Tu treba prije svega izdvojiti nagrađenu Srebrom kockom ADC Croatia knjigu „Samo Samobor” koja je u najjačoj svjetskoj konkurenciji uvrštena u Top Graphic Design Series za 2012 godinu, a nastala je suradnjom s poznatim dizajnerom Borisom Ljubičićem. Set „Samoborske razglednice”, karte za belot s motivima Samobora „Samoborske mađarice”, te tematski zidni kalendari također su suveniri pod autorskom zaštitom obrta Srčeko. Za doprinos očuvanju samoborske staklarske tradicije Silva Krajačić nagrađena je dva puta nagradom Zeleni cvijet Zagrebačke Županije i dobitnica je plakete grada Samobora. Zato nemojte otić iz Samobora bez srčeka iz Srčeka!
