O divna moja! Odmori se u moru svom, nasloni na svoje planine i zlati se poljima zlatnim.
DOMOVINO
Domovino moja,
tvoj san o slobodi, k’o molitva zvoni
u stopama pradjedova tvojih,
što krv su svoju nesebično dali,
njome rodnu grudu napojili,
slobodu vapili, i krvlju nevinom,
krvlju nas zadužili…
Zanijekati te ne mogu ni zvijeri,
ni ptice rugalice, ni sve čelične sile,
što su se slile na nevine obzore tvoje.
Gradovi, sela, i sve ljepote Bogom dane,
gordo ponesoše vremena breme,
i ostaviše pjesme ponosa i prkosa…
Ti se dičiš i sjajiš, prezrena od svih,
uzdižeš se iznad grobova svojih sinova.
I lomiš okove tlačitelja svojih,
što oholo povikaše “raspni je, raspni”,
i gramzljivosti njihove bezdušne
u prah ništavila s osmjehom pretvaraš.
Tvoj barjak postojan vijori i poziva,
dok ranjena ječiš i krvariš iznova,
sinove i kćeri tvoje, tebi odane
da zapjevaju pjesme heroja dičnih
I okrune te nadom i slobodom
za kojom su stoljećima čeznuli.
I padali,
i opet te iznova slavili.
O voljena moja!
A ti ih zagrli,
pod humkom jedne vječne mladosti,
spomenika ljubavi
nad svim ljubavima.
O divna moja!
Odmori se u moru svom,
nasloni na svoje planine,
i zlati se poljima zlatnim.
O slobodna moja!
Razapeta i uskrsnula u krvi pravednika!
O prekrasna moja!
Nikad ne zaboravi,
da su bijeli križevi,
osloboditelji tvoji,
što vječnu slavu ponesoše…
I zasjaj ponosom,
o ljubljena moja!
Mirjana Barać