Šesti Hrvatski iseljenički kongres održao se od 27. do 30. lipnja 2024. u Puli s glavnom temom: Hrvatski iseljenici – Potencijal za budućnost Hrvatske.
Tijekom trodnevnog rada Kongresa više od 150 sudionika, pristiglih iz Argentine, Venezuele, Australije, SAD-a, Kanade, Njemačke, Austrije, Slovenije, Srbije, Bosne i Hercegovine i ostalih država, iznijeli su svoje podatke i viđenje brojnih tema bitnih za unaprjeđivanje odnosa između domovine i hrvatskog iseljeništva.
Uključivanje pripadnika druge i treće generacije iseljenih Hrvata u osmišljavanje gospodarske razvojne strategije i društvene uređenosti u Hrvatskoj poseban je doprinos ovoga Kongresa. Tematska su razmatranja, izlaganja, razmjena mišljenja i osobito spoznajni dosezi okvirno postavljeni kako slijedi.
– Postoji li kultura povratka među hrvatskim iseljenicima?
– Uloga katoličkih misija i župa među hrvatskim iseljenicima
– Hrvatski iseljenici kao potencijal demografske obnove domovine
– Ekonomski i investicijski potencijal hrvatskih iseljenika
– Znanstveni, sportski i kulturni potencijal hrvatskih iseljenika
Nakon završetka rada 6. Kongresa, a na osnovi gotovo stotinu održanih izlaganja i vođenih rasprava, izabrani su članovi povjerenstva za izradu Rezolucije Kongresa, koji su predložili tekst Rezolucije u nastavku.
R E Z O L U C I J A
- Sudionici Kongresa posebno su pozdravili dolazak ministra novoosnovanog Ministarstva demografije i useljeništva g. Ivana Šipića na Kongres, vjerujući kako će ovo Ministarstvo bitno podići razinu razumijevanja, provođenja i strateškog odlučivanja vezanog uz demografsku obnovu i povratak. Poticanje zajedničkog djelovanja svih institucija predmetnog područja, iznalaženje novih načina povezivanja s iseljenom Hrvatskom i općenito stalno političko potvrđivanje važnosti iseljeništva, njegova povratka i uključivanja u ukupni život u Hrvatskoj, postaju i ostaju zajednički strateški zadaci i ciljevi.
- Zaustavljanje daljnjeg iseljavanja te planiranje i provođenje intenzivnijeg povratka iseljenih Hrvata poticajnim modelima zahtijeva suočavanje državnog vrha s razlozima masovnog iseljavanja te potrebu kreiranja populacijske politike kojom će se potaknuti ozbiljniji povratak iseljenih hrvatskih građana. Potrebno je putem mrežnih hrvatskih sustava i baza u zemljama odlazaka (poglavito katoličkih misija i župa, diplomatskih i konzularnih predstavništava, sportskih i kulturnih društva…) te povezivanjem s predstavnicima lokalnih zajednica iz kojih su iseljenici i njihove obitelji otišli iz Hrvatske, planirati povratnički potencijal. Postizanje novog sklada i boljeg načina života povratkom postaje smisao političkog, izvršnog i povratničkog djelovanja.
- Potreba razvoja kulture povratka i vjerovanje u povratak među hrvatskim iseljenicima i svim ostalim sudionicima procesa, osnovna je pretpostavka izvršnog djelovanja. Postojeći veliki interes za povratkom među Hrvatima Latinske Amerike, nužno je pretvoriti u stvarni povratak treće ili četvrte iseljeničke generacije. Nije to povratak u Hrvatsku nakon privremenog rada, već useljenička želja dolaska u zemlju svojih predaka, pa je zato važno postaviti poticajni investicijski povratnički model i podići ga na stratešku nacionalnu razinu izvršnog i zakonodavnog djelovanja.
- Hrvatsko iseljeništvo je osnova podizanja i očuvanja identitetskog vrijednosnog sustava i nesporan zalog demografskog nastavka i opstanka. Zato je važno odmah osmisliti i provoditi poticajni model uključivanja hrvatskog iseljeništva u društveni, politički i ukupni život u Hrvatskoj. Povratnike druge i treće generacije hrvatskih iseljenika, primjenom poticajnog modela, potrebno je zapošljavati u institucijama poput Hrvatske matice iseljenika, Ministarstva vanjskih i europskih poslova, Ministarstva za demografiju i useljeništvo i sličnima te time potvrditi ozbiljnost pristupa.
- Suočavanjem s velikim demografskim, migracijskim i povratničkim izazovima i njihovim posljedičnim uvjetovanostima, Republika Hrvatska mora ozbiljnost postupanja potvrditi i izdvajanjem odgovarajućih materijalnih sredstava sukladno značenju problematike. Primarno se to odnosi na kulturne, znanstvene i sveučilišne ustanove u Hrvatskoj, koje na temelju svojih stručno-znanstvenih programa razvijaju suradnju s hrvatskim iseljenicima, njihovim udrugama i društvima te istaknutim pojedincima.
- Hrvatski iseljenici su tijekom cijele svoje teške i mukotrpne povijesti pokazali i iznad svega dokazali odanost domovini Hrvatskoj, a njihova borba je u očuvanju hrvatskog nacionalnog, kulturnog, vjerskog i ukupnog identiteta jasno prepoznata u svijetu. Iseljenički doprinos Domovinskom ratu i njihove stalnorastuće novčane doznake zadnjih desetak godina, potvrda su neupitnog iseljeničkog idealizma prema Hrvatskoj, pa su sudionici 6. Hrvatskog iseljeničkog kongresa uvjerenja kako hrvatski iseljenici predstavljaju golemi demografski, investicijski, akademski, sportski i svaki drugi potencijal za budućnost Hrvatske.
- Republika Hrvatska u uključivanju hrvatskog iseljeništva u ukupni život u Hrvatskoj posebnu pažnju treba posvetiti povratku i uključivanju hrvatskih znanstvenika u iseljeničkim redovima, potvrđenih svojim radom i odnosom u zemlji prebivanja i nespornim idealizmom prema zemlji svojih predaka.
- Država treba osnovati “Hrvatski useljenički fond” kao stratešku osnovu planiranja i provođenja povratka te posebno funkcionalnog odnosa domovinske i iseljene Hrvatske. Hrvatski bi se useljenički fond ustrojio po uzoru na slične modele koji se primjenjuju u razvijenim i uređenim zemljama s brojnim iseljeništvom. Razvijanjem poticajnog investicijskog modela stvaraju se temelji povratka i privlačenja iseljeničkih investicija, čiji potencijal potvrđuju godišnje doznake. Upravljanje Fondom mora se temeljiti na skladu i suglasju političkih, iseljeničkih i znanstvenih predstavnika, kao potvrda konačnog jedinstva na kojem se gradi hrvatski nastavak i opstanak.
Rezolucija su sastavili dr. sc. Marin Sopta, prof. dr. sc. Mladen Vedriš i doc. dr. sc. Stjepan Šterc.
Centar za istraživanje hrvatskog iseljeništva