Znam kako da te volim kada bježiš od sebe i uporno se mrštiš, kao ljutito, prgavo dijete…
ZNAM KAKO TE VOLJETI
Kako da te volim?
pitam jedan trenutak
koji skriva u sebi
najtiši dio ove noći
i zna bezbroj načina,
ali mudro mi se smiješi
i smišlja slatke zavjere
kako da me do kraja rastopi
na tvojim svilenim grudima.
Pusti me da oplovim noćas
pogledom ispod obrva
sve tvoje dubine i daljine,
skrivene u tragove čežnje,
u kojima te po mirisu tražim,
dok mi divlja i prkosna
prijetiš dubokim uzdahom
što diže dušu u visine
pa gorim kao svijeća
na oltaru naše sudbine.
Mogu te voljeti luckasto,
slatkim šašavim osmjehom,
što nestane neprimjetno
u našim radosnim suzama
ili nedodirom što se gubi
izvan vidokruga strasti
i iznova se tiho rađa
u tugama rane mladosti,
ogrnut samo sjećanjima
na prve dodire i drhtaje
još nevinih usana.
Znam kako da te volim
kada bježiš od sebe
i uporno se mrštiš,
kao ljutito, prgavo dijete
što se inati i mrzi sve,
nebo, sunce i cijeli svijet,
a onda, od bola skrivena
kao malena kocka šećera,
u mom zašivenom džepu,
čekaš miris tople kave,
slučajni dodir moje ruke
i jedan friško ubrani cvijet…
Josip Vrbić Tataran