Ni kiša koja je tu noć neumorno padala nije uspjela 3. kolovoza 2024. u kominu Ane Mljećke pokvariti raspoloženje posjetiteljima i kazališnoj družini Kolarin
Mare Fjočica, komedija Joza Lovrića Jadrijeva koji je rođen upravo na dan kada se događaj održao, (3. kolovoza 1928.), došla je na gostovanje na Mljet. Priroda je imala drugačije planove i samo minutu prije početka predstave počela je padati jaka kiša. Ne zna se tko je bio više razočaran, mi ili publika, jer ovo nije bio obični kratki pljusak već neverin s vjetrom i podosta kiše.
Nažalost predstava se morala otkazati, ali je za one koji su bili dovoljno strpljivi ipak kasnije u improviziranoj verziji odigrana u unutarnjem prostoru Komina Ane Mljećke koji je bio perfektan ambijent u kamenoj verandi sa vršama, mrežama, feralima, tavulinom punom delicija koje je spravila Ane Mljećka i koje su donirali pomenarski ugostitelji; restoran Pomena, konoba Adriatic, Forca fast food, pizzeria Melody, hotela Odisej i Chef Saško Efremov. Općina Mljet donirala je pršut, NP Mljet vino, grožđe teta Mare i prikle teta Nike kojima organizatori od srca zahvaljuju. Zahvala ide i ostalim sponzorima – od županije, ronilačkom centru Aquatica, planinarskom društva Mljet i Radulj rent a bike. Svi prisutni bili su oduševljeni izvedbom Mare Fjočica i nastavili se družit s pjesmom uz harmoniku i gitaru sve do kasnih noćnih ura.
Ma bilo je tu svega, prava komedija u procesu stvaranja da bi i sam Lovrić bio ponosan i možda dobio inspiraciju za novu komediju. Ne znam kako bi joj dali ime ali bilo je tu svakakvjeh škeraca, kundurarija, karaktera od poznatih glumaca i pjevača, kapetana, veselih žena, ribara, zavodnika, Amerikana, posjeta stripera kako smo malo krivo na početku mislili, svećenika i mladih zavodnica, penzionera i naravno šempjasta gostoljubiva vlasnica malog lokala u kome su svi dobrodošli.
To je bila slika pravog malog dalmatinskog mjesta gdje iznenadna nevera pomuti planove koje je malo mjesto organiziralo, kao da se neko apozito molio da veče propade, a ono ispade tisuću puta bolje nego što se moglo i zamislit. Tako da stvarno možemo rijet da je i ova stvarna komedija imala sretan svršetak kako i Mare Fjočica. Pokazalo se da jedno malo mjesto može zajedničkim radom složno i s puno ljubavi učinit čudo.
Zahvaljujemo još jednom svim sponzorima koji su omogućili da se Kolarin dovede u Pomenu, svima onima koji su došli na rivu pogledati predstavu i koje je kiša potjerala, a pogotovo djeci koji su zauzeli desetak stolica u prvom redu i s puno entuzijazma čekali predstavu koja se na žalost nije mogla održat kako je bilo planirano. Zato Kolarini obećavaju da će doći na Mljet kad budu imali slobodni termin i izvesti ne samo Maru Fjočicu nego i za djecu Ježevu kućicu jer kako smo vidjeli, potreba i interes za ovakvim kulturnim događajima i za mještane i za turiste je velika. Također zahvaljujemo svima što su ostali s nama pogotovo Pauli, Emi i Đelu Jusić na podršci, Don Hrvoju koji nas je blagoslovio i rangerima NP Mljet i Policijskoj postaji Ston te svima koji su na bilo koji način pomogli i podražaji ovaj, hvale vrijedni događaj našeg malog mjesta Pomene koji se održao u Kominu Ane Mljećke.
Sljedeći dan nastavili smo sa veseljem na Festi u Kozarici gdje smo uz pjesmu dočekali balo i vatromet OLUJU, jedan od naznačajnijih praznika naše slobodne Domovine Hrvatske.
O PREDSTAVI:
Maru Fjočicu autor je napisao potkraj sedamdesetih, a u dubrovačkom teatru se izvodila početkom osamdesetih. Privukla je velik interes publike pa je njezin odjek uspoređivan sa Stullijevom Katom Kapuralicom. Zato je 1983. g. u Pilama snimljena i za državnu televiziju, kao još jedan komad dubrovačkoga ambijentalnog teatra.
Više je puta zadnjih godina prikazana na HTV-u pa su je mogli vidjeti i mlađi naraštaji. Lovrić je uvijek naglašavao kako drama kao forma valja biti pisana prvenstveno za čitanje, a uprizorenje joj može biti samo dodatno ostvarenje. Vjerojatno se iz toga razloga dramske dionice u Mari Fjočici nižu bez oznake o tome tko ih izgovara. Lovrić u ovoj neodoljivoj komediji, na simpatičan način, portretira dubrovačku siđelicu Maru Fjočicu, koja se usprkos ljubomori svojih jezičavih susjeda ženi za umirovljenog kapetana Cvijeta, a tako stvara autentičnu sliku Dubrovnika onda, ali i danas, u kojoj će se prepoznati različite generacije gledatelja.
