Zadnjih dana razni mediji pišu o navodnom Ustaškom derneku u Imotskom, što je najgore to prenose neki portali koji se nazivaju desni. Nigdje u njihovom pisanju nema pozitivne energije, zajedništva, ljubavi, o Hrvatima koji stižu iz svih krajeva Lijepe naše, Bosne i Hercegovine i iseljeništva. Nigdje nije bilo ni traga o nekoj mržnji prema bilo kom.
Zašto ne pišu novinari o Imotskoj svakodnevnici?
U Imotskom je nekada radilo preko 7 tisuća ljudi, Imotski je bio centar Dalmatinske Zagore i zapadne Hercegovine, sve do Mostara. Početkom srpske agresije na Hrvatsku, gotovi svi smo se stavili na raspolaganje obrani Domovine. Mnogi su došli u obranu Domovine iz iseljeništva ostaviši dobar život i egzistenciju. Prva crta bojišta bila je udaljena 60 kilometara od Imotskog. U Domovinskom ratu poginulo je 240 porijeklom Imoćana a ranjeno je preko tisuću na svim bojištima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Prvi branitelj koji je dao život u Domovinskom ratu je Imoćanin Josip Jović. Tu je legendarna 3. Imotska bojna, 115. Imotska brigada, policija itd. Imotski je dao veliki broj političara, znanstvenika, sportaša, glumaca i svih drugih visokoobrazovanih osoba.
Danas, nakon 30 godina samostalne i Neovisne države Hrvatske u Imotskom radi oko tisuću ljudi i to najviše na carini i policiji.
Zašto o tome novine ne pišu? Imoćani se iseljavaju, odlaze sa svojih ognjišta, ponajviše zbog takvih kao što je Zoran Milanović.
Sada nam hoćete uzeti i ovo malo radosti i sreće?! Imoćani i svi čestiti Hrvati pjevali su i u Domovinskom ratu i ginuli, pjevat ćemo i sada.
Ubili ste nam poljoprivredu, gospodarstvo, gotovo cijelu ekonomiju, a PONOS i Hrvatski duh nećete nam uzeti.
Bog i Hrvati!