U Europi se sve više raspravlja o toleranciji zbog porasta diskriminacije, migracijskih valova i političkih promjena koje potiču netoleranciju. Također, globalizacija i edukacija o ljudskim pravima doprinose povećanju svijesti o važnosti integracije i inkluzivnosti.
Prvenstveno treba razumijeti da tolerancija ne znači da smatramo sva mišljenja jednako valjanima, već da priznajemo pravo drugih da imaju različita mišljenja i uvjerenja, čak i ako se ne slažemo s njima.
Tolerancija ili snošljivost je ključna za miran suživot i poštivanje različitosti, ali ima svoje granice.
Granice se postavljaju kada ponašanja ugrožavaju ljudska prava ili sigurnost. Stanovnici domicilne zemlje često postavljaju pitanja o granicama tolerancije kako bi zaštitili svoje kulturne vrijednosti. Kada ljudi osjećaju da su njihova radna mjesta ili resursi ugroženi, mogu razviti strah i netrpeljivost prema onima koje doživljavaju kao konkurenciju.
Političari ponekad svjesno koriste retoriku koja potiče strah i podjele kako bi pridobili podršku, što može povećati netoleranciju u društvu. Rješenje može biti u otvorenom dijalogu i edukaciji, gdje se svi osjećaju uključeno i poštovano, a jasna pravila i granice pomažu u održavanju ravnoteže.
S druge strane relativizam sugerira da su sva mišljenja, uvjerenja i vrijednosti jednako valjana, bez obzira na njihovu osnovu ili posljedice. To znači da ne postoji apsolutna istina, već da je istina relativna i ovisi o perspektivi pojedinca ili kulture. Ono što je moralno ispravno ili pogrešno može varirati od jedne kulture do druge ili čak od jedne osobe do druge.
Dakle, glavna razlika između relativizma i tolerancije je u tome što relativizam ne pravi razliku između različitih uvjerenja i mišljenja, dok tolerancija priznaje razlike, ali ih poštuje i prihvaća.
Nedavni primjeri iz svijeta pokazuju kako se balansira između tolerancije i zaštite društvenih vrijednosti. U Francuskoj je nedavno došlo do rasprava o zabrani nošenja burke na javnim plažama. Dok neki smatraju da je zabrana potrebna radi očuvanja sekularizma i sigurnosti, drugi tvrde da je to kršenje prava na slobodu vjeroispovijesti. U Sjedinjenim Američkim Državama, rasprave o slobodi govora i govoru mržnje su stalno prisutne. Primjer je zabrana određenih knjiga u školama koje se smatraju kontroverznima ili uvredljivima, što izaziva debate o granicama slobode izražavanja.
Upravo Sjedinjene Američke Države i Australija uspješno koriste model “melting pot”( na hrvatskom “lonac za taljenje”) gdje se različite kulture stapaju u jednu zajednicu, kako bi stvorile jedinstvenu, zajedničku kulturu.
Politika “melting pota” u SAD-u i Australiji lakše prolazi nego u Europi zbog više razloga, u prvom redu je to povijesni kontekst, jer su SAD i Australija zemlje s dugom poviješću imigracije i kolonizacije. Njihova društva su izgrađena na temelju različitih kultura koje su se stapale u jednu zajednicu. Europa, s druge strane, ima duboke nacionalne i kulturne korijene koji sežu tisućama godina unazad.
Sam pristup integraciji je potpuno drugačiji. SAD i Australija često koriste modele integracije koji potiču asimilaciju i stvaranje jedinstvenog nacionalnog američkog identiteta. U Europi, mnoge zemlje teže očuvanju kulturnih identiteta unutar svojih granica, što može dovesti do getoizacije i socijalnih tenzija.
Iznimo važni su demografski i ekonomski faktori. SAD i Australija imaju veće potrebe za radnom snagom zbog svojih velikih teritorija i relativno niske gustoće naseljenosti. Europa, s druge strane, ima visoku gustoću naseljenosti i složenije demografske izazove, što otežava integraciju velikog broja imigranata. I za kraj, politički i društveni stavovi. U SAD-u i Australiji postoji veća politička i društvena podrška za imigraciju kao sredstvo za ekonomski rast i kulturno obogaćivanje. U Europi, imigracija je često politički osjetljivo pitanje, s podijeljenim mišljenjima među stanovništvom. Koja pred nacionalne izbore, kao što je to sada u Austriji, dobiva dodatnu pažnju i može značajno utjecati na rezultate izbora.
Europski primjer zemlje koja uspješno balansira između različitih jezičnih i kulturnih skupina je Švicarska. Švicarski federalni sustav omogućava autonomiju kantonima, čime se osigurava mirna koegzistencija i ravnopravnost svih zajednica. Zaoštrenija je situacija u Njemačkoj koja je uvela strože zakone protiv govora mržnje na društvenim mrežama, zahtijevajući od platformi da brzo uklone sadržaje koji potiču na nasilje ili diskriminaciju.
Ovi primjeri pokazuju kako različite zemlje pristupaju pitanjima tolerancije i gdje povlače granice.
Uloga tolerancije u suvremenom društvu
Osobe koje izražavaju neprijateljske i netolerantne stavove prema strancima često to čine iz straha od nepoznatog i poteškoća u prihvaćanju različitosti. U startu takve osobe imaju često poteškoća s razumijevanjem i prihvaćanjem različitosti, a svoje stavove i uvjerenja smatraju jedinim ispravnima. Netolerancija često proizlazi iz niskog samopouzdanja, osjećaja nemoći ili unutarnjih konflikata, a socijalni pritisak može dodatno oblikovati negativne stavove. Razumijevanje ovih faktora može pomoći u poticanju pozitivnih promjena.
Alternativa toleranciji zapravo ne postoji, ona se zove netolerancija. Netolerancija se manifestira kroz neprihvaćanje i nepoštivanje različitosti među ljudima. Netolerancija može dovesti do konflikata, diskriminacije i nasilja, dok tolerancija omogućava miran suživot i međusobno poštovanje.
Sudjelovanje u zajedničkim projektima i volontiranje može pomoći ljudima da se povežu i bolje razumiju jedni druge. Poticanje otvorenog i iskrenog dijaloga među članovima zajednice može pomoći u razbijanju predrasuda i izgradnji međusobnog povjerenja.
Anamarija Manestar, dopredsjednica HSK-a za Europu