Sa suncem u oku svaki dan se budi i s vjetrom u kosi dušo… u miru budi…
DUŠO MOJA UČI OD STABLA
Dušo moja… ne plači više…
osluhni kako vjetar diše
i bogatim plodovima
krošnju njiše…
Uči od vjetra, stabla i kiše
isplači suze,
lakše se diše…
Sav višak osušenog lišća
sa stoljetnog hrasta
nosi uporni i razigrani vjetar
to je za stablo pravi nektar.
Suvišno lišće je kao
suvišna bol u duši
treba je otpustit
i odolit suši…
Pogledaj stablo,
što ti ono kaže:
božansko stvaranje
nikada ne laže.
“Božanska sam knjiga
nemam ništa suvišno
kretanje i opuštanje
nikad nije izlišno.”
Sa suncem u oku
svaki dan se budi
i s vjetrom u kosi
dušo… u miru budi.
Sunčana je šetnja
tvoja ljubav stara
Božansko stvaranje
nikad ne umara.
Autorica: Angelina Barun