U predivnom ambijentu konobe Stella Maris, jedne od najstarijih konoba u Polačama na otoku Mljetu, u subotu 28. rujna 2024.g., mljetska generacija 1974.g. proslavila 50. godišnjicu završetka osmoljetke.
Bilo nas je svega 14 od 22 koliko nas je bilo u razredu (Pavo, Milo, Goran, Jozo, Bartul, Mare, dvije Marije, Dubravka, Zore, Gordana, Bernardina, Marina i ja Ane). Nažalost nekih nema više među nama, a neki su izostali zbog bolesti.
Naravno tu je bila i naša draga razrednica Ilona Hajdić koju smo svi voljeli i cijenili jer je bila ne samo odličan pedagog nego i jedna divna žena. Prema nama ponašala se s puno razumijevanja i ljubavi, kao i njen suprug Herman Hajdić, tadašnji direktor škole. Našoj dragoj razrednici, našem počasnom gostu, uručili smo poklon da joj bude uspomena na jednu divnu generaciju učenika na koje je ostavila traga, formirala ih i osposobila za daljnje školovanje koje smo nastavili u raznim srednjim školama u Dubrovniku.
Bilo nam je predivno, kako da se nikad i nijesmo maknuli s Mljeta, prisjetili smo se školskih dana i svih naših zgoda i nezgoda. Naša razrednica zahvalila nam je na poklonu i podsjetila na naše školske dane te zaželjela svima puno sreće sa željom da se češće sastanemo što smo mi svi sa zadovoljstvom prihvatili.
Bili smo generacija koja je odgojena s puno respekta, bili smo skromni i dijelili sve što smo imali, a u ono doba i nijesmo imali puno. Dijelili smo pogotovo marende koje bi nosili iz doma, pomagali jedan drugome oko domaćeg rada i brinuli jedan o drugome jer bi, ako je jedan štogod učinio loše svi bi bili kažnjeni.
Ali sada smo se sastali odrasli ljudi, različitih zanimanja i sudbina, živeći drukčiji način života u različitim mjestima naše lijepe domovine Hrvatske, a neki i u dalekim zemljama Amerike i Kanade. Uočili smo koliko je to naše djetinjstvo koje smo proveli na Mljetu u školi ostavilo traga i formiralo nas u ove odrasle osobe koje smo sada.
Uživajući u delicijama koje nam je spravilo osoblje i izvrsni kuhar Sandro Dabelić, čija familija je vlasnik Konobe Stella Maris, uz dobro vino pala je i pjesma te veselju nije bilo kraja. Pjesme iz našeg djetinjstva pjevali su divni glasovi Pola na harmonici, naše operne dive Dube Dabelić Hilje i kapetana Mila, a ni mi ostali nijesmo bili loši.
Rastali smo se kasno u noć puni lijepih dojmova i lijepih uspomen,a sa željom da se svaku godinu od sada po mogućnosti bar jednom sastanemo. Iako nas je život odnio na razne strane svijeta, neke bliže a neke dalje od našeg Mljeta, ostali smo ma baš isti onakvi kakvi smo bili, pravi Mljećani koji volimo naš Mljet od Saplunare do Pomene i vazda ćemo se njemu vraćat. Zato, živjela nam mljetska generacija 74. i hvala Polu i Milu na fantastičnoj organizaciji.