Službeni status himna “Lijepa naša” dobila je 29. veljače 1972. godine ustavnim amandmanom prema kojem je proglašena službenom himnom Socijalističke Republike Hrvatske.
Da bi vazda sretna bila!
Mila, kano si nam slavna
Mila, kuda si planina!
Teci Dravo, Savo teci,
Da svoj narod Hrvat ljubi.
Dok mu njive sunce grije,
Dok mu hrašće bura vije,
Dok mu mrtve grobak krije,
Dok mu živo srce bije.
Današnji zakonski tekst himne nije posve isti kao Mihanovićev izvornik, dijelom zbog usklađivanja s duhom hrvatskog modernog jezika a dijelom zarad nekoliko značenjskih promjena.
Izvornik teksta i napjeva himne Republike Hrvatske čuva se u Saboru Republike Hrvatske. (Narodne novine 55/1990-1067, cl.20
Spomenik hrvatskoj himni u obliku obeliska visokog 13,20 m, zalaganjem Družbe “Braća Hrvatskog Zmaja”, podignut je na Zelenjaku (na cesti Klanjec-Kumrovec), 24. studenoga 1935. jer je na tom mjestu, navodno, Mihanović dobio nadahnuće za njezino pisanje.
Na stranicama NSK kao skladatelj Hrvatske himne je naveden Josip Runjanin, časnik Austro-Ugarske vojske 1821.-1878., podrijetlom Cincar, rođen u Vinkovcima. On je 1848. godine, kao kadet graničarske pješačke pukovnije broj 10 u Glini uglazbio četiri kitice i postao autorom jedne od najpopularnijih tadašnjih popijevki. Pjesmu su pjevali u Glini poznatiji građani i časnici tijekom 50. godina prije njezina proglašenja himnom pa je za očekivati da se prvotni glazbeni izričaj kroz to vrijeme mijenjao.
Skladba je, prigodom velike izložbe Hrvatsko-slavonskoga gospodarskog društva 1891. godine, izabrana za hrvatsku himnu i to pod naslovom “Lijepa naša domovina”.
Doprinos svojim angažmanom za prvi zapis izvornog napjeva notama je dao 1861. godine pjevački pedagog Vatroslav Lichtenegger koji je ujedno priredio i skladbu za muški četveropjev što je godinu dana kasnije objavljeno u „Sbirci različitih četveropjevah mužkoga zbora” Narodnoga zemaljskoga glazbenoga zavoda u Zagrebu.
Foto: PrimorskiHrvat / “Horvatska domovina” / Bjelovar.live