Pjesnički duet naših suradnika Katice i Anđelka – Ne boj se draga, kapi tvoje pomiješale se sa onim u žilama našim. I jedne i druge život znače.
MILA RIJEKO
Misli moje ostadoše zapletene
na obali tvojoj rijeko mila…
I koraci utisnuti u sjećanja
kada smo kao djeca pomalo bojažljivo,
gazili meki pijesak,
uranjajući sporo i nespretno
u korito tvoje ljubavi…
A ti si nas radosno dočekivala
I grlila rukama svojim snažnim
kao hrašće slavonsko,
a istovremeno i nježnim
kao u žalosnih vrba
što se zrcale na obalama tvojim. (A)
Ponesosmo sa sobom šumove tvoje.
One blage što miluju
Kao nježne ruke majčine,
I one jake, žestoke
Kojima kao da nas opominješ.
Kao da tražiš
Da ne zaboravimo korijene svoje,
Miris zrelih gloginja
I umilne zvuke vrbove svirale,
Mekoću trave na nasipu tvome
I šapat zaljubljenih ispod
krošnje joha.
Ne boj se draga,
Kapi tvoje pomiješale se
Sa onim u žilama našim.
I jedne i druge život znače.
Prepleteno i spleteno
Bivanje i bitisanje
Tvoje i naše.
Savo naša,
Rijeko najdraža,
Od početka do kraja našega puta
Snagom nas blagoslivljaš
A mi ti ljubavlju uzvraćamo. (K)
Stopismo misli i sva svoja čuvstva
i nadanja u
dubine tvoje,
osjećajući bilo radosnog i
nezaboravnog djetinjstva.
Tok tvoje ljubavi prati nas
evo već decenijama.
Od zavičaja slavonskoga,
Preko zagrebačkih obala
pa sve do novog,
slovenskog zavičaja.
Ponesosmo sa sobom
široku dušu panonsku
i srce prepuno kao korito tvoje
kad se prelije otopljenim snijegom
s alpskih visoravni… (A)
Ponesosmo sa sobom
Igru vilinskih konjica
Iznad drage vode tvoje.
I čežnje pune zvuke
Sirena šlepova
Što nestaju iza okuka tvojih.
Ponesosmo sve ono
Što jesi.
Rijeka našega djetinjstva,
Radost susreta
I tiha tuga rastanka
Naša Sava,
Jedna, jedina. (K)
Pjesnički duet – Katica Pavkić Špiranec i Anđelko Antić Blažević