Njezin stas su vitke breze što im mjesec srebrom haljine veze…
Vila Velebita
Reci mi majko,
Tko je Vila Velebita?
To je sine naša, hrvatska vila.
Oči su joj
Sinje more Jadransko,
Kose su joj
Bujno hrašće slavonsko.
Njezin stas su vitke breze
Što im mjesec
Srebrom haljine veze.
Na usnama joj treperi smiješak
Koji grije srca hrvatske joj djece.
Zove nas
Glasom punim tuge,
Da ne napuštamo
Gnijezdo svoje.
Da ne damo tuđinu
Trgati i gaziti
Naše cvijeće najljepše boje.
Zaklinje nas,
Da znamo biti svoj na svome.
Da uzmognemo
Ponosni stati i opstati,
I ako treba,
Danas i sutra,
Za svoju rodnu grudu
Jedini život dati.