Ništa na svijetu nije vrijednije od cijele obitelji na okupu. Ništa nije svetije, nego oni dani kada ste svi bili živi i zdravi.
Ovo je jedan od najtužnijih dana u godini.
Kupuješ najljepše cvijeće, u boji njihova života. Jer to je sve što možeš napraviti osim molitve.
Duša te boli, riječi ne mogu van.
Kažu da vrijeme liječi rane, a ti čekaš da se to dogodi već duže vrijeme
Istina je zapravo, da samo naučimo živjeti s tim, sa tom boli.
I da nam zauvijek nedostaju.
Istina je da bi sutrašnji dan, najradije preskočili i da nas bole te ruže, iako su bile najljepše.
Ništa na svijetu nije vrijednije od cijele obitelji na okupu.
Nista nije svetije, nego oni dani kada ste svi bili živi i zdravi.
Zajedno.
Možda ste imali manje novaca, kuća, poslova, mogućnosti..
Ali bilo je više članova, smjeha, ljubavi.
Mnogi će danas sjesti u auto, voziti nekoliko stotina kilometara, da bi sutra na grobu svojih roditelja sjedili i pričali im koliko im fale.
No ljudi koje volimo, žive i nakon ovoga života, gdje smo tek prolaznici.
Ljudi koje volimo, žive kroz nas.
Žive u nama, njihove oči, snovi, glas.
Kada nekoga volimo, svim svojim srcem, on ostaje, sve dok mi ostajemo.
Tamo gdje nosite cvijeće, tek je grob sa kostima, a naši voljeni, sve ovo vrijeme su uz nas. Žive u našim sjećanjima, u našem srcu. Dobro pogledaj svoju obitelj, svatko nosi nešto njegovo/njeno u sebi. Netko oči, netko dušu, netko karakter, netko smjeh.
Netko kosu, hod, volju.
A svi nosite ljubav.
Zato obriši tu suzu, zagrli svoju obitelj, i znaj da nitko od njih na Nebu ne želi da mi ovdje plačemo, jer otišli su svom Ocu.
Ništa ih ne boli i dobro su!
Autor: 31.10.2024. Josipa Mamić