Hrvatska i Slovenija su dvije susjedne zemlje, slične povijesti i kulture, vrijednosti i ciljeva i zato se i njihovi narodi čvrstim nitima prijateljstva povezuju
Prijateljstvo je ona lijepa veza koja spaja, obogaćuje, uljepšava svaki novi dan. Ono se rađa među ljudima koji slično razmišljaju, ljepotu i dobrotu vole, znaju i mogu zajednički cilj naći i složiti se u načinu njegovog postizanja. Ono ne postoji samo među ljudima, ti ljudi idu dalje i grade prijateljstvo i među gradovima, državama, pa čak i kontinentima. Posebno mjesto u lancu graditelja prijateljstva među državama imaju narodi koji su otišli iz svoje i u drugoj državi novu domovinu našli. U njima se rađaju dvije ljubavi, za staru i novu domovinu a želja da ih se povezuje, mnogim lijepim aktivnostima i događajima rodi.
Hrvatska i Slovenija su dvije susjedne zemlje, slične povijesti i kulture, vrijednosti i ciljeva i zato se i njihovi narodi čvrstim nitima prijateljstva povezuju. Domovinski rat je u taj lanac prijateljstva dodao posebnu kariku, prijateljstvo između slovenske prijestolnice bijele Ljubljane i grada heroja Vukovara. Počelo je “Putem prijateljstva Vukovar -Ljubljana” koji traje već 14. godina i polako se počeo bogatiti i drugim kulturnim događajima. Na tom putu biciklistička karavana vozeći kroz hrvatske i slovenske gradove postaje karavana koja povezuje ljude, jača stara i stvara nova prijateljstva.
Plod dugogodišnje suradnje i prijateljskog povezivanja bio je i kulturni događaj – literarna večer “Vukovar priča Ljubljani” 8. listopada 2016. u Hrvatskom domu u Ljubljani.
Gostovali su spisateljica Tanja Belobrajdić i brigadir hrvatske vojske Branko Borković – Mladi Jastreb. Ovo dvoje ljudi svoje mladalačke snove pretočilo je u borbu za slobodu i darovalo obrani grada na Dunavu. I u slobodi, u samostalnoj Hrvatskoj koja se još uvijek na raznim frontama bori, njih dvoje su nastavili svoje poslanstvo.
Tanja je svoje doživljaje i svoje stavove pretočila u umjetničku besjedu. Tako je nastao njezin roman “Crni kaput”. Branko je aktivan u mnogim udrugama branitelja i budnim okom prati politička i ina događanja u Hrvatskoj, a uz to i na svom imanju gaji konje domaće pasmine i radi puno drugih korisnih stvari. Izlaganje ovih ljudi i druženje s njima za Hrvate, a i naše slovenske i prijatelje drugih narodnost, bio je izuzetan doživljaj. Slušali smo živu povijest iz prve ruke i upoznali dvoje krasnih ljudi.
A ljubljanski župan gospodin Zoran Janković ponovo se iskazao kao dobar domaćin i pozvao naše goste i njihove domaćine na ručak na ljubljanskoj tvrđavi. Literarnu večer organiziralo je Hrvatsko društvo Ljubljana koje u žižu svojih aktivnosti stavlja njegovanje hrvatskog jezika i kulture kao temelja nacionalnog identiteta nas Hrvata u Sloveniji. A može li se ljepše i bolje jezik njegovati, razvijati i obogaćivati nego kroz umjetničku riječ, nakladničku djelatnost i skrb da hrvatska pisana besjeda u hrvatske domove diljem Slovenije put nađe.
Bogat kulturni program u kojem su sudjelovale sekcije HDL-a “Hrvatska riječ”– literarna, “Ruža hrvatska” – sekcija ručnih radova, “Zelena naranča” – ženska klapa, gost iz Sarajeva književnik Dževad Kučukalić te gošća iz Zagreba profesorica Bara Zoko, članica HDL-a, povezivali su Milan Pavelić, dopredsjednik Izvršnoga odbora HDL-a i Katica Pavkić Špiranec, voditeljica literarne sekcije. Bilo je lijepo gledati ozarena lica u Hrvatskom domu, živahan razgovor i želju svakog posjetitelja da s gostima popriča, da se slika za uspomenu. Organizator Hrvatsko društvo Ljubljana, pogodio je “u sridu”.
Takvih događaja će, nadamo se biti još. Hrvati u Ljubljani trudit će se da u svoju sredinu dovedu ljude koji su na raznim područjima kulture, znanosti, povijesti i umjetnosti dali svoj obol. Tako će se učvrstiti most između naše dvije domovine i ojačati mrežuakojom smo povezani s našom maticom. Kroz takve aktivnosti njegujemo svoj jezik, bogatimo svoja znanja o našoj lijepoj domovini i ostajemo čvrsto urašćeni u njeno biće ma gdje da nas život odnese.