Prošlo je dosta godina dugih, a suze još se osušile nisu, neki zaboravljaju što si sve prošao i novu priču žele da pišu.
GRADE MOJ
Grade moj lijepi na Dunavu plavom
kratki ti dani a noći duge,
rasteš i živiš, želiš procvasti
a još te stežu suze i tuge.
Bole te uspomene na sve one
koji su za te živote dali,
križevi bijeli pričaju priču
kako su voljeti i čuvati znali.
Prošlo je dosta godina dugih
a suze još se osušile nisu,
neki zaboravljaju što si sve prošao
i novu priču žele da pišu.
Kao da nije bilo onih
čija je ljubav od svega jača,
živote svoje darovaše tebi
a često im se zaboravom vraća.
A Dunav pamti i vjetar priča
priču punu ljubavi i ljepote,
priču o njima koji volješe te žarko
i za te dadoše mlade živote.