Narod koji ne poznaje svoju prošlost slijep ide u budućnost, kazao je dr. Ante Starčević. Film Nade Prkačin o povijesti Zrina je film koji bi trebali pogledati svi oni kojima je stalo do istine.
Na Malu Gospu 1943. godine zvona stare crkve u Zrinu zadnji put su zvonila i zadnji pua je održana procesija kod crkve Svete Marije, jer je sutradan Zrin izbrisan s lica zemlje. Za vrijeme Drugog svjetskog rata više puta su ga opsjedali partizani iz okolnih mjesta naseljenih Vlasima, kako ih preživjeli Zrinjani i danas zovu.
Partizani su mjesto zauzeli 9. rujna 1943. godine i spalili ga do temelja. Prema do sada prikupljenim podacima, iz Zrina je za vrijeme i nakon II. svjetskog rata, poginulo ili pobijeno, 213 osoba. Preživjelo je svega 16 muškaraca starijih od 18 godina. Nakon rata sva pokretna i nepokretna imovina Zrinjana je konfiscirana, a svim stanovnicima, tj. udovicama i djeci, zabranjen je povratak u mjesto.
Žene i djeca su teretnim vagonima odvezeni u Slavoniju i smješteni većinom u četiri sela pokraj Đakova: Slatinik, Drenje, Gašinci i Lapovci. Iako je Zrin u Hrvatskoj, iako su u njemu živjeli samo Hrvati, nijedan Zrinjanin se nije smio vratiti na svoje ognjište a sva nepokretna imovina im ni do danas nije vraćena. Situacija ni nakon 33. godine postojanja RH nije puno bolja jer potomci Zrinjana svoju djedovinu moraju kupovati.
Foto: Moja Domovina / Screenshot film Zrin 1943.