Godine svake pletemo gnijezdo nitima što čežnja ih satka, u njemu čuvamo ljubav i sreću želeći da tuga bude kratka
GODINA
Dani su kao cvjetovi
Što naše ih želje sade
Zalijeva ih čežnja tiha
A mirišu mirisom nade
Kad se slože u buket
Što mjesecom se zove
Zamirišu jače i opojnije
Mirisom slatkim plove
Razdragani prepliću ruke
U kolu što godina mu ime
Rastu i cvatu u proljeću
U ljetu bujaju nadom
Zrele jeseni dišu plodom
Odmaraju u spokoju zime
Godine svake pletemo gnijezdo
Nitima što čežnja ih satka
U njemu čuvamo ljubav i sreću
Želeći da tuga bude kratka
Duboko u srcu plamičak mali
Tinja i pitanja postavlja neka
Kakva će biti godina ona
Što sad je nejasna i daleka
Da li će donijeti srcu veselje
Duši spokoj što mir ga daje
Hoće li i u njoj rasti želje
Za srećom koja vječno traje
A kad se kolo zaustavi
I sklope se umorne oči
Duša će tada mirno i tiho
U vječni spokoj i sreću poći