Žrtva, naš “križ”, sastavni je dio života kojeg trebamo radosno nositi. Svaka žrtva je dar, baš kao što su i djeca najveći dar i najveći teret.
Nakon adventa, božićnih blagdana, Nove godine, Bogojavljenja (Tri kralja) zatvara se božićni krug i mi se vraćamo našem standardnom stilu života, našim obvezama, ali i našem (ne)razmišljanju. Obilne količine hrane i pića više nema, zabavni programi ostaju na fotografijama. Ispred nas je novi početak ispunjen sastavnim ljudskim obvezama stvorenim u sustavu modernog stila života.
Poučeni iskustvom prethodnih godina, svjesni da može biti bolje i lošije, no nikako ne lako, već na samom početku sve se češće čuje negodovanje i neprihvaćanje već prihvaćenih obveza koje nosi školovanje, posao ili uloga roditelja.
Unatoč prethodnom radovanju rođenja Isusa, unatoč osobnom jačanju duha, uistinu je potrebno porazgovarati sami sa sobom i zapitati se na kakvom smo početku. Potrebno je zastati prije nego li nas ritam modernog, licemjernog i patetičnog života povede dalje. Potrebno je prihvatiti postojanje zloće koja se krije u brzom modernom načinu života. Krije se u nama. No prije svega, potrebno je prihvatiti da svaki pojedinac može i treba preuzeti odgovornost za svoja djela i nedjela. Kroz razmišljanje nužno je prisjetiti se krštenja. Zašto smo kršteni?
Neki od nas reći će ponosno da je to dio naše vjere i tradicije. Neki će se ponosno zahvaliti roditeljima što su ga krštenjem stavili u zaštitu Boga. Neki će reći jedno, drugo i treće. No, koliko nas će svojim djelima zahvaliti na Božjem blagoslovu (krštenju)?
Na početku ove godine nužno je prihvatiti svoje grijehe i, unatoč tome što je teško, iskreno zatražiti oprost grijeha, no pritom iskreno težiti da ih ne ponovimo. Početak nove godine potrebno je povezati s krštenjem Isusa koji je stao u dugi red s grešnicima kako bi ga Ivan Krstitelj krstio. Ne, Isusu nije bilo potrebno čišćenje, pokora ili obraćenje. Isusu je bilo bitno da budemo svjesni potrebe obraćenja, čišćenja i pokore.
Isus nam kroz svoj život daje primjere kako bi nam život bio lakši.
Na početku, a na kraju koji nas vodi na početak je žrtva. Žrtva, naš “križ”, sastavni je dio života kojeg trebamo radosno nositi. Svaka žrtva je dar, baš kao što su i djeca najveći dar i najveći teret.
Isus se žrtvovao za nas.
Treba li nam biti teško žrtvovati se za sebe?