Na nedavnim izborima za Bundestag u Njemačkoj, AfD, stranka koja svoj program temelji na anti-imigrantskim pozicijama, osvojila je dosad najviše glasova u svojoj povijesti i time postala druga najpopularnija stranka u državi. Ovaj događaj nipošto nije nov razvoj već ga treba shvatiti kao novi vrh krivulje uspjeha anti-imigracijskih pozicija u europskoj politici. Iako kao ni AfD zasad nisu došle na vlast, stranke koje zagovaraju restriktivnije pozicije poput Nacionalnog okupljanja u Francuskoj, FPÖ u Austriji ili Stranke za slobodu u Nizozemskoj također ostvaruju povijesne uspjehe. Ne treba zaboraviti i da je imigracija bila jedan od važnih argumenta kojim se zagovarao Brexit, što je dovelo za EU dotad do nezamislivog scenarija – izlaska jedne zemlje iz unije. Osim u spomenutim zapadnim zemljama, otpor imigraciji prisutan je već neko vrijeme i u bivšim postsocijalističkim državama, ponajprije u Mađarskoj, Poljskoj, Češkoj i Slovačkoj, koje su se još 2015. postavile protiv primanja imigranata prema obvezujućem sustavu relokacije unutar EU, kao što su i, s izuzetkom Češke koja je bila suzdržana, 2024. glasali protiv Pakta o migracijama i azilu.
Imigracija kao politička tema u Hrvatskoj
U obje te značajne epizode odlučivanja o imigraciji na razini EU, Hrvatska se nije pridružila navedenoj skupini država. Iako se u periodu od migracijske krize 2015. godine naovamo mogu čuti različiti stavovi političkih elita o imigraciji, ova tema u Hrvatskoj još nije doživjela razinu politizacije kao u nekim drugim državama niti su Vlade koje su se od tada izmijenile usprotivile tzv. “migrantskim kvotama”. Za Hrvatsku je međutim, također značajna točka u kronologiji i 2021. godina, kad dolazi do ukidanja kvota za strane radnike, odnosno otkad se građani gotovo “preko noći” počinju sve više susretati s ljudima za koje očito mogu zaključiti da nisu domicilni. Kako će ovakva imigracijska dinamika utjecati na političke stavove građana u Hrvatskoj? Hoćemo li poput nekih drugih država u Europi postati zemlja u kojoj je imigracija jedna od gorućih tema u društvu, tema koja određuje ishode izbora?
Bitan dio odgovora leži u tome kako će se odvijati samo useljavanje, integracija i konkretne politike koje ju prate, no također i javna rasprava, pri čemu veliku ulogu igraju političari i mediji. Što se tiče političkih elita, do 2015. godine one su pitanje imigracije promatrale ponajprije kroz prizmu povratka hrvatskih iseljenika. U samoj migracijskoj krizi 2015. godine humanitarni pristup uzeo je primat i imigracija nije imala status političke teme. Međutim, u 2020-ima može se opaziti da ona sve intenzivnije dolazi u prvi plan što najbolje ilustrira svojedobna inicijativa Domovinskog pokreta (DP) o „Referendumu o migrantskoj politici RH“. No, usprkos svega toga dojam je da imigracija kao politička tema zasad nema jačeg odjeka među građanima. Da bi zaista postala jedna od ključnih tema oko koje se lome politički izbori, kao što je to u državama koje su navedene na početku ovog članka, problematika useljavanja treba posjedovati relevantni potencijal mobilizacije građana – mora biti prepoznata kao važna društvena tema i kao takva imati potencijal utjecaja na politički izbor. Upravo na tom tragu je i ovaj članak. U njemu pokušavam „izrudariti“ podatke koji bi nešto više mogli reći o potencijalnoj vezi između stavova o imigraciji i političkog izbora.
Imigracija se u ovom desetljeću još uvijek nije nametnula kao jedan od glavnih problema u državi
Ako prvo pokušamo pronaći podatke o tome koliko se imigracija komparativno smatra problemom u državi, koristan izvor je standardni Eurobarometar (EB). U ovom istraživanju postavljeno je pitanje: “Što mislite koja su dva najvažnija problema s kojima se Hrvatska trenutno suočava?”
Grafikon 1. Pregled tema koje su građani izdvojili kao najvažnije probleme u državi između ljeta 2020. i jeseni 2024. godine
Izuzev toga koliko građani temu useljavanja smatraju važnom, kako bi mogli spekulirati o razvoju njene politizacije u Hrvatskoj, treba poznavati i najnovije podatke o generalnim stavovima prema imigraciji. Njih je već na ovom portalu dobro opisao prof. Dragan Bagić u tekstovima (1, 2) utemeljenima na podacima iz European Social Survey (ESS). Uz to, valja preporučiti i nedavno objavljene članke Strabca i suradnika te Jadranke Čačić Kumpes i koautora. Bitni zaključci iz sva tri izvora bili bi:
- Najveći udio građana ima neutralne ili blago pozitivne stavove prema imigraciji.
- Hrvatski građani u prosjeku imaju najpozitivnije stavove u grupi država Srednje i Istočne Europe (postsocijalističke zemlje), ali su oni ipak negativniji nego u državama Zapadne i Sjeverne Europe.
- Nakon migracijske krize 2015. stavovi o imigraciji u Hrvatskoj postali su čak nešto pozitivniji u prosjeku, no s dolaskom većeg broja stranih radnika od 2021. godine zamjećuje se blago negativniji stav prema dolasku osoba različite rase ili etničkog porijekla, kao i nešto veća zastupljenost ideje o kulturnoj ugrozi.
- Pozitivnije stavove prema imigraciji generalno imaju ljudi iz urbanijih sredina, pripadnici viših klasa i mladi, dok se oni desnih političkih orijentacija izdvajaju po negativnijim stavovima.
Ono što je pri tom zanimljivo za pomnije promotriti, vidljivo je upravo na sljedećem grafu iz citiranog rada Strabca i suradnika (str. 8):
Grafikon 2. Distribucija frekevencija na kompozitnoj varijabli immigr_att, ESS 11. runda
Naime, podaci iz ovog grafikona pokazuju da u Hrvatskoj postoji nezanemariv udio ljudi koji ima iznimno negativno mišljenje o imigraciji i udio onih koji ima iznimno pozitivno mišljenje o imigraciji. Pri tom treba istaknuti da ovakva raspodjela nije pravilo u drugim država pokrivenim istraživanjem. U dobrom dijelu zapadnih i sjevernih zemalja ta je raspodjela bliža normalnoj krivulji, dok je u zemljama gdje je tema politizirana poput Mađarske i Slovačke vidljivo značajno okupljanje na anti-imigracijskoj strani. Postojanje ovakvih grupa građana s ekstremnim pozicijama značajno je upravo stoga jer može biti dobar indikator polarizacije, što je nužno da bi tema postala važniji predmet političkog natjecanja. Stoga, smatram da je vrijednim istražiti tko su ljudi koje izražavaju ekstremne stavove, koja su njihova obilježja i razlikuju li se značajno od onih koji nisu pružili ekstremne odgovore.
Sljedeći prethodne autore, spojio sam tri varijable iz najnovijeg Europskog društvenog istraživanja (11. runda, 2023./2024.) koje pokrivaju generalni stav o posljedicama imigracija, onaj o imigraciji kao ekonomskoj te stav o imigraciji kao kulturnoj ugrozi. Kompozitna varijabla podijeljena je s brojem čestica (3). Zatim sam, striktno za potrebe ove analize i povezanog istraživačkog pitanja, podijelio ispitanike u tri grupe:
- Izrazito anti-imigracijski nastrojeni (odgovori od 0 do 1) – N=129
- Ne-ekstremno nastrojeni (odgovori veći od 1 i manji od 9) – N=1337
- Izrazito pro-imigracijski nastrojeni (odgovori od 9 do 10) – N=82
Analize se zadržavaju na pitanjima političke participacije, političkih stavova i preferencija.
Grafikon 3. Usporedba izlaznosti na parlamentarnim izborima 2020. godine
χ2= 27,075; p < 0,001; Cramer V= 0,094; N= 1527
Grafikon 4. Usporedba glasanja za stranke na parlamentarnim izborima 2020. godine
χ2= 31,176; p = 0,027; Cramer V= 0,141; N= 782
Grafikon 5. Osjećaj bliskosti s nekom strankom (2023./2024., samo oni koji su iskazali da im je neka bliža od drugih!)
χ2= 29,871; p = 0,003; Cramer V= 0,174; N= 494
Grafikon 6. Raspodjela na skali ideološke samoprocjene lijevo-desno (0-10)
Protivljenje imigraciji može doći od onih birača koji se smještaju u politički centar
Zanimljivo je da se izrazito anti-imigrantski nastrojeni ispitanici u najvećem udjelu nisu pokazali kao glasači krajnje desnice niti su se ideološki najvećim dijelom samopozicionirali u taj prostor. Iako stoji korelacijski nalaz da su izrazito anti-imigrantski nastrojeni ispitanici skloniji desnim strankama i desnijoj političkoj orijentaciji, uvidi u njihova konkretna obilježja pokazuju da protivljenje imigraciji može doći iz smjera centra i time pritisnuti tzv. mainstream stranke da zaoštre svoje pozicije. Kod sve tri grupe ispitanika zamjetno je da su u najvećem broju glasovali za dvije najveće stranke – HDZ i SDP. Uz veliki oprez s obzirom na manju veličinu poduzoraka, može se primijetiti da je na izborima 2020. godine DP uspio privući nešto više protivnika imigracije, a centrističke stranke Pametno, Centar i SiP one koji su joj skloni. Uz još veći oprez zbog znatnog osipanja ispitanika na pitanju o bliskosti nekoj stranci u vrijeme anketiranja (lipanj 2023. – siječanj 2024), izgleda da je DP i dalje uspijevao privući protivnike imigracije, a kod onih koji imaju pozitivan stav o njoj ističe se bliskost Možemo!. No generalno slaba povezanost s izborom stranaka nadovezuje se na nalaz Strabca i suradnika koji tvrde da su impulsi etničkog nacionalizma, što vide kao jaki prediktor negativnih stavova prema imigrantima, tek u maloj mjeri kanalizirani kroz političke preferencije u Hrvatskoj.
Grafikon 7. Razlike između stava o tome trebaju li europske integracije ići dalje ili su već otišle predaleko
Nasuprot toga, aritmetičke sredine i testovi pokazuju da se najveći protivnici imigracije iznimno izdvajaju po njihovoj nesklonosti daljnjem razvoju europskih integracija. Uvid u raspodjelu odgovora ukazuje na to je vrlo malo najvećih protivnika imigracije koji su ujedno i iznimno skloni produbljivanju europskih integracija, kao što je i vrlo malo najvećih zagovornika imigracije koji su iznimno neskloni produbljivanju europskih integracija. Iako Hrvatska po razini politizacije teme odlučivanja o imigraciji na europskoj razini možda odstupa od nekih država, veza između negativnih stavova o imigraciji i euroskepticizma nije izrazito slaba (direktna korelacija je r=0,283). To zapravo nije ništa iznenađujuće; ova je veza potvrđena i u raznim istraživanjima, iako treba reći da je ona ipak nešto jača u većini europskih zemalja. Može se spekulirati da jačanje povezanosti pitanja useljavanja i EU-a može dovesti i do jačanja tzv. transnacionalnog rascjepa u Hrvatskoj, šireg fenomena koji podrazumijeva pozicije u društvu koje traže obranu svega nacionalnog od svega što se vidi kao izvanjsko.
Na kraju vratimo se na pitanje iz naslova. Hoće li imigracija postati goruća politička tema u Hrvatskoj? “Otac” sociologije Auguste Comte smatrao je da bi sociolozi trebali moći previđati budućnost. Treba biti iskren pa priznati da smo iznimno sretni ako solidno uspijemo opisati sadašnjost, dok se po pitanju budućnosti vrlo rijetko proslavimo. S obzirom na ono što znamo, možemo utemeljeno konstatirati da dio političara od 2020. godine nastoji nametnuti pitanje imigracije kao važnu temu političke utakmice. No, iako značaj useljavanja kao društvenog problema među građanima postupno raste, ono se i dalje ne percipira kao jedan od glavnih problema u državi. Iako se čini da bi linearnom projekcijom trebalo vremena da imigracija kao politička tema poprimi važnost kao u drugim državama EU, pojedini napadi domicilnog stanovništva na imigrante kao i razmjeno visok udio ljudi s najnegativnijm stavovima u istraživanjima javnog mnijenja ukazuje na to da za bržu politizaciju pitanja imigracija postoje određeni temelji. Također, povezanost negativnih stavova prema imigraciji s euroskepticizmom ukazuje na potencijal suverenističkih platformi. Uz sve to, pojedini događaji, bili oni vezani za konkretnu interakciju između domicilnog i stranog stanovništva, bilo za način na koji će mediji i političari pristupati temi imigracija, mogu brže intenzivirati društvene podjele koje društveni proces useljavanja generira i time ovu problematiku dovesti u samu žižu političkog nadmetanja.
Izvor: sociologija.hr / Filip Fila