LJUDI LISTOVI – Ovo su ljudi koji dolaze u tvoj život samo na jednu sezonu. Ne možeš se osloniti na njih jer su slabi, oni dolaze samo da uzmu ono što žele ali ako vjetar dođe otići će. Moraš biti oprezan s ovim ljudima jer te vole kad je sve u redu. Al’ kad povoljniji vjetar dođe, otići će od tebe.
LJUDI GRANE – Oni su jaki ali i s njima treba biti oprezan. Odvajaju se kada život postane težak jer ne mogu podnijeti previše težine. Možda ostanu s tobom u nekim godišnjim dobima, ali otići će kad postane teže.
LJUDI KORIJENI – Ovi ljudi su vrlo bitni jer ne rade stvari da bi bili viđeni ili iz interesa. Oni su podrška i ako prolaziš kroz težak period oni će te napojiti, ne dira ih tvoja pozicija ili tvoj imovinski status. Samo te vole takvog kakav jesi.
U tvom životu neće ostati svi ljudi koje sretneš ili s kojima imaš neki odnos. Ostat će samo ljudi korijeni.
DUŠO MOJA (UČI OD STABLA)
Dušo moja, ne plači više…
osluhni kako vjetar diše
i bogatim plodovima
krošnju njiše…
Uči od vjetra, stabla i kiše,
isplači suze,
lakše se diše…
Sav višak osušenog lišća
sa stoljetnog hrasta
nosi uporni i razigrani vjetar;
to je za stablo pravi nektar.
Suvišno lišće je kao
suvišna bol u duši;
treba ju otpustit
i odolit suši…
Pogledaj stablo,
što ti ono kaže,
božansko stvaranje
nikada ne laže.
“Božanska sam knjiga
nemam ništa suvišno,
kretanje i otpuštanje
nikad nije izlišno.”
Sa suncem u oku
svaki dan se budi
i s vjetrom u kosi
dušo… u miru budi.
Sunčana je šetnja
tvoja ljubav stara
Božansko stvaranje
nikad ne umara…
Autor pjesme: Angelina Barun