Dojmovi s priredbe održane 24. svibnja 2025. u ljudskom domu Šentvid pri Ljubljani
Majka je biće koje se ne zaboravlja. U srcu se nosi, uspomenom čuva, čežnjom blagosilja. Gdje god da nas život odnese, majka je s nama. U nama žive njezine uspavanke i bajke, njezini savjeti i zavjeti, sve ono što u majčinu nezaboravnu riječ stane, što nam ta draga riječ poručuje, čime nas snaži i tješi, podsjeća na korijene i zavičaj, na ono što jesmo i što čuvamo i njegujemo, da se ne izgubi.
Mi Hrvati, koji smo u Sloveniji svoj dom i drugu domovinu našli, u svojim udrugama različitim aktivnostima čuvamo svoj hrvatski identitet, svoju kulturu i tradiciju. Radom u brojnim sekcijama pripremamo kulturne priredbe i događaje koji unose dašak sjećanja na zavičaj, a isto tako svjedoče da smo se u drugoj domovini lijepo snašli, da njegujemo i njezinu kulturu te tako potvrđujemo da je lijepo imati dvije domovine.
U Ljubljani djeluju tri hrvatske kulturne udruge. Jedna od njih, najaktivnija i vjerovatno najbrojnijega aktivnoga članstva je Hrvatsko kulturno društvo Međimurje Ljubljana.
Poput ostalih hrvatskih kulturnih udruga i ova ima svoje tradicionalne priredbe na kojima se predstave sve njezine sekcije kao i gosti sa kojima udruga surađuje.U nizu aktivnosti ističe se priredba “DA NE ZABORAVIM MAJČINU RIJEČ”. Svake godine članovi udruge pokazuju kako je bogat i plodonosan njihov rad na očuvanju majčine riječi kroz glazbu, pjesmu i ples.
Ove godine u okviru te priredbe proslavljen je još jedan zaista velik jubilej. Riječ je o 25. obljetnici rada tamburaškoga sastava Đilkoši. Punih četvrt stoljeća ovi momci, a do nedavna i dvije cure, poklanjali su nam prelijepe pjesme, glazbom nas povezivali sa zavičajem, a našim druženjima davali još jednu, bogatu notu.
Priredba održana 24. svibnja 2025. u kulturnom domu Šentvid kod Ljubljane bila je zaista bogata i sadržajna. I domaćini i gosti potrudili su se i pružili skoro dva sata uživanja u glazbi i besjedi.
Na početku su nam se predstavile ŽABICE, najmlađa sekcija udruge. Simpatični dječaci i djevojčica obučeni u lijepe međimurske nošnje zapjevali su nekoliko pjesama i pokazali da međimurska popevka ima budućnost. Slijedio je nastup mješovitoga pjevačkog zbora KATRUŽE. I ovi vremešni pjevači izveli su splet prekrasnih pjesama. Osim lijepog pjevanja uživali smo i u njihovom skladnom izgledu – crvene bluze i košulje dočarale su prelijepi cvijet KATRUŽE (međimurski naziv za božur) koji su izabrali za ime svoje sekcije.
Za Katružama su na odar došli slavljenici ĐILKOŠI. Ponovo splet prekrasnih pjesama koje su uz njih pjevali i posjetitelji, užitak koji Đilkoši godinama nesebično nude.Zato hvala voditelju Jožetu Lileku i harmonikašu Marijanu koji od samoga osnutka do danas svojim ljubavlju za glazbu i pjesmu obogaćuju svaku priredbu udruge.
Posjetitelji priredbe smo uživali i u nastupu glazbenoga trija OSAT. Slovenski glazbenici, gosti sa kojima udruga već nekoliko godina uspješno surađuje predstavili su se spletom , moglo bi se reći, egzotičnih (meksičkih, irskih i inih) skladbi..
Ove godine predstavila se je posjetiteljima i slovenska klapa MAGNOLIJA iz Domžal, gradića blizu Ljubljane. Njezinih šest članica oduševile su nas prekrasnim, izvornim pjesmama. Pokazale su da ljepota i bogastvo hrvatske klapske pjesme i u Sloveniji na plodno tlo nailazi.
Ni jedna priredba, pa ni ova nije prošla bez nastupa folklorne sekcije TRSEK. Spletom međimurskih plesova i lijepim, skladnim nošnjama predstavljali su kako užitak u glazbi, tako i pašu za oči.
Kao šećer na kraju ponovo su nastupili ĐILKOŠI i tako ovu prelijepu priredbu zaključili na samo njihov način. Raspjevali publiku koja ih je nagradila dugim pljeskom.
Bila je to još jedna lijepa priredba. Događaj na kojem je procvalo i zamirisalo Međimurje. Članovi udruge pokazali su da svoj zavičaj u srcu nose i od zaborava otimaju.
Veliki broj članova Hrvatskoga društva Ljubljana koji su nazočili priredbi pokazuje i zanimanje koje i ostale udruge pokazuju za rad ove, međimurske.
Na kraju moram pohvaliti predsjednika Hrvatskoga kulturnoga društva Međimurje gospodina Štefana Šimunića. Teško je naći predsjednika poput njega. Pored bremena organizacije priredbe, plesa u folklornoj sekciji TRSEK, na ovoj priredbi predstavio se i u ulozi simpatičnog, duhovitog voditelja.
Spomenimo još da su u ŽABICAMA većinom njegovi unuci i da sekciju vodi njegova kćerka. Štefanova obitelj je primjer kako se voli, njeguju i čuvaju svoji korijeni. Hvala mu na tome i poželimo mu da ima snage i zdravlja i u budućnosti nastavit i sa ovakvim radom.
Uživala sam u ovom lijepom događaju, a u meni se ponovo probudila želja da bi naše hrvatske udruge i mi Hrvati u Ljubljani imali svoju, hrvatsku kuću. Mjesto u kojem bi se okupljala i naša hrvatska mladež koje na priredbama poput ove nema.
Možda je sada, kada vlasnik prodaje prostorije Hrvatskoga doma u Ljubljani, prigoda da oni koji to mogu urade sve kako bi dobili nove,prostorije u kojima bi se mogli održavati kulturni događaji i druženja.
Lijepo je imati dobre susjede i prijatelje koji ti ponude svoj dom, a još ljepše bi bilo imati svoj vlastiti.
Foto: Štefan Šimunič