Današnji Anin džir po Hrvatskoj ovaj put vodi u Vrgorac, gradić na jugu Hrvatske, u zaleđu Makarske rivijere, na granici Dubrovačko-neretvanske i Splitsko-dalmatinske županije.
Vrgorac je biser biokovskog kraja, grad pršuta i jagoda. Grad na vrhu gore, koji se nekad zvao i Vrhgorac, a ime je dobio po svom uzvišenom položaju na obroncima Matokita, najjužnijeg grebena Vrgorskog gorja (s vrhom Sveti Rok na 1063 metara nadmorske visine), a okružen je plodnim poljima Rastok, Jezero i Bunina, koja sa svojim maslinicima, voćnjacima i vinogradima čine savršenu zelenu oazu usred veličanstvenog dalmatinskog krša.
Svako ljeto ugostim kod mene bar po nekoliko hrvatskih branitelja. Ovaj put to je bio Dražen Nižić zvani Džidžo iz 4. Bojne – zvane Pauci koji je kod mene sreo našeg Mljećanina Petra Čumbelića, koji je od predsjednika Tuđmana dobio čin admirala a bio je nadležan za pomorski sektor kao prvi hrvatski admiral. O toj njihovoj vezi i braniteljskim zaslugama pisati ću drugi put jer je to jedna fantastična priča pod mojim borom ispod kojeg je predsjednik Tuđman s mojim roditeljima koji su mu iznijeli zdravicu kad je 1992.g. bio na Mljetu postao simbol hrvatske slobode.
Dražen i njegova supruga Linda poveli su me sa sobom u Vrgorac kako bih i ja osjetila dašak vjetra ispod Biokova i veličanstveni pogled s obližnjih montanja na Makarsku i južnodalmatinske otoke, Brač, Hvar, Korčulu i poluotok Pelješac. Ovaj pogled koji spaja kopno, more i otoke ne može ostavit nikog ravnodušnim. Tu vidimo i osjećamo svu ljepotu naše prelijepe domovine Hrvatske. Kako kaže direktorica TZ Vrgorca, vrlo draga i simpatična žena, puna energije i ljubavi za svoj kraj, vrlo profesionalna, puna znanja i ideja za kako bi Vrgorac postao sa svojim resursima i specifičnostima vrlo značajna turistička destinacija Hrvatske.
„Vrgorac ima sve što je potrebno za autentičan, održiv i dugoročno uspješan razvoj turizma, od bogate prirodne i kulturne baštine, preko iznimne gastronomske i enološke ponude, do vrijednih i gostoljubivih ljudi. Naši vinogradi, polja i stoljetna tradicija proizvodnje hrane temelj su na kojem gradimo našu vlastitu turističku priču koja ne stremi kopirati druge, već ostaje vjerni sebi i svom identitetu. Vrgorac je prvenstveno veliki poljoprivredni kraj, najveća proizvođačka snaga Dalmacije, stoga ni ne možemo ići putem masovnog turizma, ali svakako želimo razvijati destinaciju u kojoj će se svaki gost osjećati dobrodošlo, gdje će moći doživjeti iskrenu povezanost s lokalnim načinom života, prirodom i tradicijom, gdje će svatko tko dođe, otići bogatiji za jedno iskreno, domaće i nezaboravno iskustvo“, – s puno optimizma vodi nas kroz priču o Vrgorcu.
Vrgorska krajina s centrom u Vrgorcu je prostorno-geografska, povijesna i administrativna cjelina smještena u Dalmaciji između Makarskog primorja i granice s Bosnom i Hercegovinom. Taj smještaj omogućio je u prošlosti izrastanje Vrgorca u manje trgovačko-sajamsko središte na sjecištu putova, istovremeno i stratešku graničnu predstražu između carstava i interesnih zona. Ovaj prostor je brdsko-planinskim hrptom Biokovo – Sutvid – Rilić odijeljen od mora, međutim ta reljefna barijera (pogotovo Rilić) nikad nije sprječavala komunikaciju stanovništva s obje strane čemu svjedoče ne samo stare „planinske magistrale“ i međusobna povezanost stanovništva, već i stoljetno postojanje makarskog kotara koji je objedinjavao Makarsko primorje i Vrgorsku krajinu.
Prostor Vrgorske krajine naseljen je od prapovijesti, što potvrđuju arheološki nalazi iz Banje i Oraha, kao i oni iskopani uzduž trase autoceste Split – Ploče tijekom njezine gradnje. Sačuvani izvori svjedoče i o življenju na ovom području u doba antike, a pogotovo u razvijenom te kasnom srednjem vijeku kad se ovdje formira župa Gorska, a lokalni velikaši iz obitelji Radivojević – Jurjević – Vlatković grade vrgorsku Gradinu, od starine zvanu Grad. Izvori iz 15. stoljeća spominju Vrgorac i neka njegova sela u više navrata. Pod dvostoljetnu osmanlijsku vlast ovaj kraj dolazi u drugoj polovici 15. stoljeća. Na ta bremenita i ratovima obilježena vremena podsjećaju u vrgorskoj varoši do danas sačuvane osmanlijske kule i legende predaka. Godine 1690. Vrgorac osvaja mletačko-morlačka vojska nakon čega se na ovo područje naseljava novo kršćansko stanovništva iz zapadne Hercegovine i Crne Gore te Neretve i drugih dijelova Dalmacije, a čiji su potomci današnji Vrgorčani.
Gradom dominira impozantna srednjovjekovna tvrđava Gradina (nekoć zvana Grad) iz 15. stoljeća iz koje se razlila varošica Vrgorac kao što se voda razlije iz svoga izvora.Osmanlijske kule iz 16. i 17. stoljeća su ovdje, kao rijetko gdje u Dalmaciji, po broju i smještaju naglašene u naselju, što predstavlja posebnost stare varoši Vrgorca. Bile su sigurna prenoćišta fratrima, putopiscima, državnim poglavarima, a u jednoj od njih rodio se i živio bard hrvatske književnosti Augustin Tin Ujević (5. 7. 1891.-12. 11. 1955.). Jedna od najljepših kula je Avala, smještena na uzvisini, na pristupnoj stazi prema tvrđavi Gradina, najslavnija je kula Dizdarevića (Kapetanovića) koja slovi kao rodna kula pjesnika Tina Ujevića, najmisterioznija je Cukarinovića kula (Fratarska), dok su najmanje Šabića kula i kula Mumin age Atlagića. Vrgorske kule, svjetionici vremena, i danas su čuvarice prošlosti, mnogih tajni i legendi.
„Vrgorac s Paklinom i paklenim vratima blista u mojoj uspomeni“, zapisao je veliki Tin Ujević. Upravo takvi blistajući dragulji često su najskriveniji, poput starog rudnika prirodnog asfalta „Paklina”, udaljenog svega četiri kilometra od prvih ulica Vrgorca, kojega se s nostalgijom prisjećao najveći hrvatski pjesnik. Rudnik je dobio ime po „paklu”, terminu kojim je ovdašnje stanovništvo nazivalo i naziva crnu asfaltnu rudu. Skriven u njedrima brda Radović, odmah ispod istoimenog manjeg vijadukta autoceste A1, jedan od najstarijih i najznačajnijih dalmatinskih rudnika uopće, bio je moguće otvoren još prije više od četiri stoljeća. Asfaltom iz Pakline prekrivani su bazeni soli u Stonu 1886. godine, zatim ulice Sarajeva, brojne ceste i mostovi na prostoru bivše Jugoslavije, ali i ceste Beča i drugih europskih metropola, a o čemu je živa predaja u Vrgorcu. Ovaj asfalt je korišten za izoliranje skladišta i rezervoara te u brodogradilištima.
Ponos grada je i veličanstveni, stoljetni austrougarski park koji krasi njegov centar, a o kojem je stihove posvetio i naš poznati akademik i pjesnik, Tonko Marović. Nastao na kraju 19. stoljeća, a s obzirom na to da je Vrgorac tad bio središte trgovine duhanom, park je zapravo bio zamišljen kao perivoj tadašnje Režije Duhanske stanice. Očaravajuća ljepota i kulturna vrijednost danas ga čine jedinstvenim u čitavoj Dalmaciji.
Vrgorac je danas poljoprivredni biser, jedan od najvećih proizvođača hrane u Hrvatskoj, zanimljiva destinacija bogatih turističkih sadržaja idealna za miran odmor. Smatra se jednim od najvećih vinogorja u Hrvatskoj, što potvrđuje podatak da je upravo pa plodnim poljima Rastok, Jezero i Bunina zasađeno preko 10 milijuna trsova vinove loze na kojoj uspijevaju sorte Zlatarice Vrgorske, Trnka i Plavke. Vrgorac ima preko 450 OPG-ova s godišnjom proizvodnjom od 550 tona jagoda, 900 tona breskve i nektarine, 1200 tona jabuke, vinogradima čija loza ponosno upija sunce na ukupno 2963 Ha, što je 96 posto obrađene površine. Vrgorac je i ‘najpršutanskiji‘ grad Hrvatske, s najvećom pršutanom u jugoistočnoj Europi što potkrepljuje podatak kako se u pršutani/sušari braće Pivac godišnje proizvode 300 tisuća komada pršuta od čega 50 tisuća certificiranog Dalmatinskog, delikatese zaštićene oznakom EU zemljopisnog porijekla te 2.500 tona Dalmatinske pancete i buđole. Vrgorac je grad jagoda, pršuta i vina.
„Dani Dalmatinskog pršuta i vina tradicionalna je manifestacija traje od 20.-21. lipnja i ove će godine označiti početak ljeta kad se slave okusi tradicije na jednom mjestu okupljajući i nudeći sve ono najbolje iz vrgorskog kraja, cijele Dalmacije, a i šire. Manifestacija se tradicionalno održava ispod srednjovjekovne tvrđave Gradina, u jedinstvenom austrougarskom gradskom parku koji priča priču o kulturnom razvoju ovog kraja. I ove godine predstavit će se Dalmatinski pršut, isto tako i zaštićene pršute iz raznih krajeva (Istarski, Drniški…) dok vina koja se predstavljaju dolaze iz najcjenjenijih hrvatskih vinogorja, uključujući i našu Vrgorsku krajinu. Festival najbolje pršutare i vinare okuplja iz cijele zemlje i inozemstva, a ove godine ponosno ponovno surađujemo s Festivalom pršuta iz Parme,“ kaže nam Željka i nastavlja “Iako su nam pršuti nešto drugačiji, veže nas prijateljstvo i ljubav prema tradiciji i dobroj fešti. Dani Dalmatinskog pršuta i vina snažno doprinose razvoju eno-gastro turizma, ali i jačanju brenda Vrgorca kao destinacije koja zna spojiti kvalitetu, proizvodnju i gostoljubivost. Ove godine je novost da dodatne sadržaje organiziramo i izvan parka u samom centru Vrgorca pa će se tako svi ljubitelji dobre spize moći zabaviti na food gastro corneru na Gradskoj fontani. U Vrgorac u petak 20. lipnja stiže i ekipa renomiranih kulinarskih zvijezda i ambasadora međunarodne udruge ŠKMER (Udruga šefova kuhinja mediteranskih i europskih regija), legendarni Stevo Karapandža, Željko Neven Bremec, i ostali dok će sljedećeg dana u subotu kuharsku palicu preuzeti majstori od kužine, ekipa Obrtničke komore SDŽ sa svojim gostima. Pored revijalnog natjecanja u rezanju pršuta za pršutare, svoje umijeće u rezanju moći će pokazati i posjetitelji fešte, a uz finu spizu pripremili smo i glazbenu kulisu.” ponosno kaže Željka Opačak direktorica TZ Vrgorac koja bi mogla poslužiti kao uzor mnogim direktorima TZ-a u Hrvatskoj.
Bilo mi je zadovoljstvo provesti par dana u društvu dragih prijatelja u ovom posebnom kraju gdje se spaja tradicija mora i kopna. Dođite, upoznajte i vi ovaj zeleni biser Dalmacije, uživajte u svemu što vam ovaj još nedovoljno otkriveni kraj pruža, svratite u simpatični showroom male, ali svjetski nagrađene Poetica destilerije kojeg krasi portret Tina Ujevića i nazdravite likerima s autentičnim okusima vrgorskog kraja.
Živjeli! S ljubavlju iz Vrgorca, vaša Ane Mljećka.