Pišem, onako iz srca, završnu misao nakon najvećeg posjećenog plaćenog koncerta u svjetskoj povijesti glazbe i povijesti Hrvata – s više od 500.000 posjetitelja.
Danas, 30 godina nakon završetka obrambenog Domovinskog rata – kojeg ćemo uskoro dostojno obilježiti proslavom Oluje i 35 godina od uspostave neovisnosti, nakon svih političkih promjena, pa i slijepcu bi trebalo biti jasno: mi Hrvati imamo svoju domovinu i sami biramo svoj put. Tako biramo i svoje pjesme i svoje glazbenike.
To je put ufanja i vjere u Trojedinog Boga, obitelj, domovinske vrijednosti i ljubav prema domovini – što se svugdje u svijetu naziva patriotizam, jedino nama pokušavaju novinari domoljublje podvaliti kao kleronacionalizam.
Kao rođeni Zagrepčanin, purger sa stoljetnim korijenima u svom gradu, kao intelektualac i poslovni čovjek koji je upoznao svijeta, ali i kao inkluzivni Hrvat, koji voli sve krajeve moje domovine Hrvatske i krajeve gdje Hrvati obitavaju kao autohtoni konstitutivni narod, poput BiH i dijaspore, odnosno u dijaspori. Sinoć sam bio sretan vidjevši sve te natpise na zastavama iz raznih krajeva domovine i iseljeništva.
Pa i mog Zagreba, bilo nas je preko 200.000 sinoć, kužite? Zagrebački sleng se itekako čuo svugdje. Stoga svi koji nas pokušavaju dijeliti, uzalud vam trud svirači.
Ono što su novinari “hrvatskih” medija radili zadnjih tjedana i mjeseci pred koncert, šireći strah i paniku po nalogu svojih vlasnika, bilo je svjesno širenje straha među hrvatskim pukom. Vjerojatno bi najsretniji bili da je bilo nečega ozbiljnijeg. Dok bi ozbiljne zemlje odavno oduzele koncesije nekima.
Ali tko poznaje Hrvate, zna: kad smo zajedno, kad smo jedno veliko hrvatsko srce – nema nam ravnih!
Zato je subotnji koncert bio nešto posebno. Mjesto novog susreta tihe većine nas Hrvata i prijatelja Hrvatske. Po duhovnim i patriotskim i obiteljskim vrijednostima koje dijelimo, bili smo svi jedno.
U takvom duhu pomirbe i ljubavi i molitve za naš narod možemo i drugima oko sebe i van Hrvatske pokazati da smo iako brojem mali po svim ostalim pokazateljima smo veliki narod. Osobno, ponosim se time.
Volim svoje, poštujem tuđe i ne dam da mi nitko nameće nešto što nije iskonski moje.
Stoga sam u subotu išao tiho negdje sa strane u parter, među svoj narod, sa svojom obitelji, kako bih osjetio to bilo koje kuca za dom.
Veliko hvala svima u organizaciji: Marku i bandu, njegovom timu, svim zdravstvenim djelatnicima, redarima, policiji, te svim sudionicima posjetiteljima subotnjeg zbivanja.
Bili smo sjajni, a ne razularena masa kakvom su nas htjeli prikazati i poslati slike u svijet.
Nadam se da ćemo polako i neke ozbiljne teme iz povijesti uskoro rasvijetliti bez ideoloških tenzija. Trebamo jer je danas Hrvatska jedna od najnaprednijih zemalja u svijetu, stvari polako ali sigurno uz pozitivne kritičke osvrte rješavamo da nam svima bude bolje.
Svim prijateljima koji niste bili jer niste mogli ili htjeli, nema veze, znajte ako razumijete poruku skupa, a to je duhovno zajedništvo vi niste odbačeni. Bog ima mjesta za sve nas.