U glavnom gradu Republike Hrvatske, u četvrtak, 31. srpnja 2025. godine, održan je svečani vojni mimohod u povodu 30. obljetnice vojno-redarstvene operacije Oluja.
Šetajući Zagrebom, od Mosta mladosti do dvorane Lisinski, grad nije bio onakav kakvim ga poznajemo. Nije bio užurban, gužvovit, nervozan ni hladan. Bio je drugačiji – kao svi oni manji hrvatski gradovi. Bio je dostojanstven, staložen, miran i srdačan.
Zagreb nije bio samo glavni grad – bio je srce koje kuca za cijelu Hrvatsku. Srce koje kuca za prošlost, sadašnjost i budućnost.
Za mene, kao dijete hrvatskih branitelja, ovo nije bio običan mimohod. Ovo je bio dan kada se na svakom koraku osjećala žrtva, ponos i pobjeda. Gledajući vojnike kako koračaju s čvrstim pogledom, jasno je da su nosili nešto više od uniforme. Nosili su uspomene. Nosili su priče. Nosili su Hrvatsku.
Nebo iznad Zagreba izgledalo je kao da se sprema Oluja – gusti oblaci, gotovo simbolično, nadvili su se nad dijelom grada.
Nitko se nije bojao, osjetila se simbolika, snaga, kao da je nebo govorilo i ostavljalo s ljudima znak ponosa.
U mimohodu su sudjelovale sve grane Hrvatske vojske, policija, vatrogasci, Civilna zaštita, Hrvatska gorska služba spašavanja, Pravosudna policija, Hrvatske vatrogasne zajednice, hrvatski branitelji, povijesne postrojbe te savezničke oružane snage. Po prvi put sudjelovali su pripadnici oružanih snaga partnerskih zemalja – Republike Albanije, Republike Litve, Mađarske, Velikog Vojvodstva Luksemburga, Republike Poljske, Portugalske Republike, Slovačke Republike, Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske i Nacionalne garde Minnesote iz Sjedinjenih Američkih Država.
Najistaknutiji dio mimohoda bile su generacije koje su stajale uz cestu kroz cijelu trasu mimohoda. Od djece u naručju do veterana sa značkama na grudima, svi su disali kao jedno. Kao i nedavno, na koncertu Marka Perkovića Thompsona na Hipodromu, tako i na mimohodu – u masi ljudi nije bilo razlike. Nije bilo podjela. Samo ljubav prema domovini. Mladi su prednjačili – pjevali su, mahali zastavama, snimali trenutke za pamćenje. Mladi su snaga hrvatskog naroda, istinski nasljednici onih koji su branili domovinu. Ne treba se sumnjati, odgojene su divne mlade generacije, koje se ne zamaraju s prošlošću, koje ne mrze, koje poštuju i vole svoju domovinu.
General Ante Gotovina, čiji lik i ime i danas ponosno odjekuje domovinom, dao je kratku, ali snažnu izjavu novinarima na pitanje što za njega znači Oluja? General je kratko odgovorio “To je život.”
Tri riječi. Dovoljno da stane cijela povijest i budućnost. Dovoljne da stane cijeli mimohod.
Domovinski rat nije samo obrana, Oluja nije samo operacija. To je žrtva. To je dom. To je život.
Svečani mimohod završio je gromoglasnim pljeskom, suzama i pjesmom. No u dušama svih prisutnih – trajat će zauvijek.
Hrvatska pamti. Hrvatska poštuje. Hrvatska voli. Hrvati su ponosni na moderne i samostalne obrambene snage.