Vrbovsko ima izuzetan geoprometni položaj jer se grad nalazi na pola puta između Zagreba i Rijeke, a dobri cestovni i željeznički pravci omogućuju brz dolazak u Vrbovsko.
Po svom prostornom položaju u granicama Primorsko-goranske županije, Grad Vrbovsko zauzima njen krajnji istočni dio na granici sa Karlovačkom županijom. Na istoku graniči s Općinom Bosiljevo, na jugu s Gradom Ogulinom (obje jedinice lokalne samouprave u sastavu Karlovačke županije), na zapadu/sjeverozapadu s općinama Mrkopalj, Ravna Gora, Skrad i Brod Moravice (u sastavu Primorsko-goranske županije), a na sjeveru graniči s Republikom Slovenijom.
Područje Grada Vrbovskog relativno je bogato vodotocima u okvirima Primorsko-goranske županije. Kupa (59,2 km u županiji) i Dobra (30,7 km u županiji) su najveći vodotoci u županiji. Kupa izvire u obliku jakog krškog vrela ispod sela Razloge, na visini od 325 m.n.m., u blizini Gerova, a većim dijelom svoga toka čini granicu između Hrvatske i Slovenije. Zbog svojih ambijentalnih značajki, stalnosti protoka u koritu, relativno sačuvane kvalitete voda, te prisutne ihtiofaune, Kupa je praktički čitavim svojim tokom na području Primorsko-goranske županije pogodna za razvoj turističkih i sportsko-rekreativnih sadržaja na vodi – dnevnog izletničkog turizma, stacionarnog seoskog turizma, ribolova, vožnju kanuima i kajacima.
Dobra nastaje spojem dvaju vodotoka – Skradske Dobre koja započinje svoj tok neposredno ispod Skrada i Bukovske Dobre čiji je početak ispod sela Bukov Vrh. Njihov je spoj između naselja Gornja Dobra i Donja Dobra. Dobra je stalan vodotok koji na svom toku kroz Grad Vrbovsko praktički nema izgrađenih značajnijih hidrotehničkih objekata tako da je uglavnom zadržan njezin prirodan izgled.
Na području Grada Vrbovskog posebno je interesantan zaštićeni krajolik Kamačnika, vrlo vrijedno vodeno stanište i krajolik izuzetne prirodne ljepote, gdje se posebna pažnja posvećuje zaštiti vrijedne autohtone ihtiofaune i ostalog živog svijeta (ribe, vodozemci i beskičmenjaci) vezanog za čiste vodotoke. Kamačnik je oko 3 km dug pritok rijeke Dobre ispod Vrbovskog. Izvor mu je tipičan krški, pri čemu voda do izvora dolazi iz potopljenog špiljskog kanala. Prva dva kilometra Kamačnik teče relativno pitomom dolinom obraslom bukovom šumom, koja se u svom završnom dijelu širi. Zadnji kilometar prije ušća u Dobru vodotok se urezao u stijene dolomitnog vapnenca, tako da tu tvori uski kanjon, osobite geomorfološke vrijednosti. Na početku kanjona s obje strane nalaze se polušpilje.
Uz Kamačnik, na području Grada Vrbovskog ističe se prirodna vrijednost doline Kupe.
Vrbovsko se prvi put spominje u crkvenim ispravama 1481.godine s Lukovdolom i Moravicama. Vrbovsko je pripadalo Frankopanima koji su bili vlasnici i gospodari ovog kraja i jedno je od najstarije naseljenih mjesta u Gorskom kotaru. Značajan pisani povijesni izvor vezan je i uz Modruški urbar iz 1486.godine u kojem se spominju vrbovščanski kraj, Gomirje i Lukovdol.
Izgradnjom Karolinške ceste 1732. godine Vrbovsko sve više dobiva na značaju. Trasa Karoline presudno je utjecala na razvitak Vrbovskog koje preuzima ulogu robne postaje, važne kirijaške stanice i križišta. Izgradnjom Karolinške ceste započinje suvremeno razdoblje izgradnje i širenja naselja.
Vrbovsko naseljavaju obitelji iz Primorja, Istre, Like te drugih austrougarskih pokrajina i zemalja. Doseljenici iz Češke prevladali su, ne samo brojno nego i kao nosioci materijalne i duhovne kulture u Vrbovskom. Stoga je stara župna crkva izgrađena 1755./1756. bila posvećena češkom svecu Ivanu Nepomuku. Zbog dotrajalosti stara je crkva porušena, a nova, istoimena, današnja podignuta 1895.godine. Kako Karolina ni rekonstrukcijom nije zadovoljavala sve veći promet između Sredozemlja i Podunavsko-panonske Europe, početkom 19 st. započinje gradnja jedne od najboljih cestovnih prometnica tadašnje Europe – Lujzinske ceste. Lujzijana je potakla postanak dijela Vrbovskog kojeg čine Stubica, Hajdine te nagli preobražaj Severina na Kupi.
Poveljom cara Josipa II., Vrbovsko se 14. ožujka 1785. izdvaja iz neposredne strukture vlastelinstva, dobiva položaj povlaštenog kraljevskog trgovišta, grb, gradsku samoupravu, gradski magistrat i sud, a nekadašnji kmetovi trgovačke gospoštije postaju slobodni građani kraljevskog trgovišta. Istaknuti datum danas se obilježava kao Dan Grada Vrbovskog. Današnji oblik i ustroj Grada Vrbovskog započeo je 1962. godine kada su se općine Vrbovsko, Severin i Moravice ujedinile u jedinstvenu općinu. Općina Vrbovsko 1997.godine na temelju Zakona o područjima županija, gradova i općina dobiva status Grada.
Važan geoprometni položaj od davnina je bio presudan za dolazak brojnih posjetitelja i putnika namjernika u Vrbovsko o čemu svjedoči i činjenica da se ugostiteljstvo kao djelatnost počinje u Vrbovskom javljati usporedno s gradnjom cesta i željeznica u 18. i 19. st. Prve usluge pružane su karavanama koje su prolazile izgrađenim cestama. Krug gostiju počeo se širiti pa je karakter usluga prerastao iz gostoprimstva u komercijalno ugostiteljstvo. Tako nastaju gostionice, konačišta, a određeni broj stanovnika počeo se profesionalno baviti ugostiteljstvom. 1900. g. u Vrbovskom je izgrađen hotel “Croatia” s 25 jednokrevetnih soba, restoranom, salonom, dvoranom za kulturne priredbe i kuglanom. To je bio ne samo prvi goranski hotel, već najveći hotel od Zagreba do Rijeke. Uspješno razvijeno ugostiteljstvo i danas je jedan od značajnih gospodarskih pokretača mjesta. Turizam kao djelatnost sve više ulazi u život građana Vrbovskog što je i primarni cilj.