U subotu, 11. listopada 2025., Arena Zagreb postala je jedno veliko srce koje kuca za Hrvatsku.
U moru crveno-bijelo-plavih zastava, pod svjetlom reflektora i zvucima pjesme, oko 18.000 ljudi udružilo je glasove, osjećaje i ponos – svi su disali istim dahom ljubavi prema domovini. Na pozornici je više od čak 145 izvođača iz svih krajeva Hrvatske pjevalo pjesme koje su obilježile glazbeni identitet našeg naroda.
Koncert „Domu mom”, treće izdanje velikog glazbenog serijala Laudato televizije, bio je mnogo više od spektakla — bio je to susret ponosa, ljubavi i zajedništva, trenutak kada je domovina progovorila pjesmom, a narod odgovorom iz srca.
Pjesmom i molitvom za Lijepu Našu
Večer je započela svečano i dostojanstveno. Hrvatska himna u izvedbi FA Ivan Goran Kovačić podigla je publiku na noge, a zastave su se zavijorile s ponosom. Odmah zatim, Etno skupina Čuvarice uz mlade glazbene snage — Pavu, Niku Pastuović, Juru Brkljaču i Dina Petrića — izvela je Thompsonovu budnicu „Ako ne znaš što je bilo”, podsjećajući sve nas na korijene i žrtvu na kojoj je izgrađena Hrvatska.
Središnji trenutak tišine zavladao je kada je apostolski nuncij, mons. Giorgio Lingua, predvodio molitvu za domovinu. U tom trenutku Arena je disala kao jedno tijelo, jedno srce, jedna molitva. A potom — rijeka emocija. Publika je plakala i pjevala s izvođačima:
Klapa Cesarice uz „Došli smo ti, Majko draga”, Klapa Sveti Juraj HRM s moćnom pjesmom „Vukovar”, te Dražen Žanko i njegov bezvremenski duet „Od stoljeća sedmog”.
Sve krajeve domovine izvođači su obišli pjesmom – Josip Ivančić donio je dah Hercegovine, Bruno Krajcar boje Istre, Gazde i Šima Jovanovac slavonsku toplinu, ritam zlatnih polja dok je Stjepan Jeršek Štef prošetao pjesmom preko zagorskih brega, Slavonije i Like do glavnog nam grada u izvedbi pjesme “Servus Zagreb”.
A kad su Zaprešić Boysi zagrmjeli s pjesmom „Neopisivo”, cijela Arena postala je jedno Srce vatreno.
Mladi glas koji je osvojio srce publike
Jedan od najdirljivijih trenutaka večeri bio je nastup desetogodišnjeg Marina Vrgoča, pobjednika he Voice Kids Croatia i hrvatskog predstavnika na Dječjoj Euroviziji.
Njegove izvedbe „Poljubi zemlju” i „Dalmatinac sam” izazvale su suze, ponos i ovacije publike koja je osjetila u tom dječaku kuca budućnost Hrvatske. Mlad, a već tako snažan glas domoljublja, Marino je pokazao da ljubav prema domovini ne poznaje godine.
Trenuci koji ostaju
Na koncertima Miroslava Škore uvijek se pjeva iz duše, a kada je zazvučala „Ne dirajte mi ravnicu”, cijela Arena zastala je. To nije bila samo pjesma — to je bio zavjet. Uz „Svetinju” i „Sude mi”, Škoro je još jednom podsjetio da srce Slavonije kuca za cijelu Hrvatsku. Jacques Houdek dotaknuo je najdublje emocije izvedbom „Mojoj majci (Ruža hrvatska)”, a Pero Galić moćnim glasom oživio legendarnu „Tvoju zemlju” Vice Vukova trenutak koji je publiku ostavio bez daha. Kad je Bruno Krajcar zapjevao „Krasna zemljo, Istro mila” dvoranom je zapuhao istarski vjetar slobode i ljubavi. Večer je vrhunac dosegla s Matom Bulićem i njegovom „Mojom Hercegovinom” kroz koju su zamirisale smokve, vino i masline, s krša I kamena Hercegovine, a srca su gorjela od ponosa.
More glasova — jedno srce
Te večeri, u Areni, nije bilo granica. Nije bilo razlike između Slavonije i Dalmacije, Istre i Zagorja, Like, Hercegovine i Međimurja — svi su bili jedno. Izvođači su postali dirigenti ogromnog zbora od 18.000 glasova. A na kraju kad se zapjevalo uz „Lijepa li si”, „Moja domovina” i „Zemljo moja”, cijela Arena pretvorila se u veličanstveni zbor ljubavi prema Hrvatskoj. Orkestar pod vodstvom Gorana Kovačića s lakoćom je prelazio iz tamburaških tonova u rock ritmove, držeći publiku na nogama od početka do kraja. Sve je povezivao topli glas voditelja, glumca Roberta Kurbaše, koji je večeri dao poseban sjaj i emociju.
Tradicija koja spaja — i raste
„Domu mom” više nije samo koncert, to je pokret zajedništva, priča o narodu koji pamti, slavi i vjeruje. Prvi koncert održan je u siječnju 2024. u Zagrebu, drugi iste godine u Zadru, a treće ovogodišnje izdanje ponovno je ispunilo najveću hrvatsku dvoranu do posljednjeg mjesta. Na kraju večeri, dok su svjetla gasnula, a pjesma još odzvanjala, najavljena je nova destinacija: Split, srpanj 2026. — „Domu mom” uz more i pjesmu.
Iza kulisa — srce koje kuca za domovinu
Naš tim portala Moja Domovina pratio je koncert odasvuda: među publikom, uz izvođače, na pozornici i iza nje, pokušavajući zabilježiti svaki trenutak te nezaboravne večeri.
S našim video objavama i foto galerijom željeli smo prenijeti barem djelić atmosfere te veličanstvene večeri kada je Zagreb disao kao jedno srce srce koje voli, vjeruje i pjeva za svoj dom.
Više videa i fotogalerija: MOJA DOMOVINA