Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama podsjeća nas da nasilje nije privatna stvar, nego rana cijelog društva. Mnoge žene trpe u tišini jer se boje osude, jer nemaju ekonomsku sigurnost da odu, jer im društvo često kaže da šute i “misle na djecu”, a nasilnik ih uvjerava da je krivnja njihova i nakon svakog udarca obećava da se više neće ponoviti.
Ta obećanja nisu znak promjene, nego dio manipulacije, jer nasilje se ne rješava riječima nego odgovornošću i prekidom nasilnog ponašanja.
Kad strada žena, strada i obitelj, stradaju djeca i strada društvo. Djeca odrastaju u tišini i strahu, noseći rane koje se prenose u odraslu dob, roditelji osjećaju nemoć, rodbina nosi teret brige, a zajednica šuti i time postaje suučesnik. Nasilje nikada nije samo između dvoje ljudi, ono razara obitelj, povjerenje i budućnost. Ipak, mnogi se ponašaju kao da ih se to ne tiče, okreću glavu i misle da je to „tuđa stvar”, ali istina je da nasilje nad jednom ženom pogađa sve.
Statistika pokazuje da je problem ogroman: gotovo svaka treća žena u svijetu doživjela je fizičko ili seksualno nasilje od strane partnera, u Europi više od polovice žena priznaje da su bile izložene uznemiravanju ili nasilju, a u Hrvatskoj svake godine deseci žena izgube život zbog nasilja u obitelji ili partnerskim odnosima.
I u Austriji je stanje potresno: svake godine brojne žene postaju žrtve femicida. Godine 2021. ubijeno je 29 žena, 2024. njih 27, a do studenoga 2025. već 13. Počinitelji dolaze gotovo uvijek iz najbližeg okruženja – partneri, bivši partneri ili članovi obitelji.
Zar nam je potrebna statistika da bismo shvatili da je svaka šutnja saučesništvo, a svaka ravnodušnost znak primitivnosti?
Borba protiv nasilja nad ženama nije samo borba za njihovu sigurnost, nego i za djecu koja zaslužuju odrastati u miru, za obitelji koje zaslužuju dostojanstvo i za društvo koje želi biti moderno i pravedno. Svako ima pravo, ali i dužnost, umiješati se kada vidi nasilje, jer ako se ne umiješamo, postajemo suučesnici. Šutnja nikada ne štiti žrtvu, ona štiti nasilnika.
Nasilnik nikada ne može biti dobar čovjek – on je uvijek kukavica koja svoje frustracije iskaljuje na ženi, kao da nema drugog rješenja. A rješenje među ljudima uvijek postoji: razgovor, dogovor ili razvod.
Razvod je civilizirano rješenje ako ljubav nestane, ako povjerenje pukne, ako ljudi više ne mogu živjeti zajedno. Nasilje nikada nije rješenje, ono je samo dokaz primitivnosti i kukavičluka, jer samo kukavica udara slabijeg, a hrabrost je stati u obranu žene, obitelji i dostojanstva-i njezinog, i vlastitog.
Piše: Anamarija Manestar