Zabrana Thompsonova koncerta otvara pitanje dvostrukih mjerila: zašto je petokraka dopuštena, a HOS nije?
HOS je zabranjen, dok je petokraka dopuštena
U hrvatskom javnom prostoru ponovno se rasplamsala rasprava o simbolima prošlosti. Dok su obilježja povezana s ustaštvom i HOS-om zakonski i društveno odbačena, crvena zvijezda — petokraka — i dalje se pojavljuje bez opće zabrane.
HOS – Hrvatske obrambene snage – bili su hrvatski vojnici koji su se tijekom Domovinskog rata borili za neovisnu i suverenu Hrvatsku, često na najtežim bojištima i uz velike žrtve. Njihovo znakovlje i pozdrav „Za dom spremni“ simboliziraju žrtvu, hrabrost i predanost domovini.
Suprotno tome, pod crvenom zvijezdom petokrakom, tijekom i nakon Drugog svjetskog rata, mnogi Hrvati su ginuli ili bili progonjeni, što ostavlja duboke i bolne tragove u kolektivnoj memoriji. Simbol petokrake povezuje se i s represijom, političkim progonom, zatvaranjem i nasiljem nad civilima, što pojačava osjetljivost njegovog javnog isticanja.
Hrvatski zakonski okvir
Zakon Republike Hrvatske jasno zabranjuje uporabu i isticanje simbola totalitarnih režima koji potiču mržnju, nasilje i netrpeljivost. Primjerice, HOS‑ovo znakovlje i pozdrav „Za dom spremni“ zakonski su ograničeni, uz iznimke u memorijalnom kontekstu, poput spomen‑obilježja poginulim pripadnicima HOS‑a.
Petokraka, međutim, nije zakonski zabranjena. Za mnoge građane predstavlja simbol totalitarne komunističke vlasti, ali u obrazloženjima tijela poput Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima spominje se i njeno drugačije značenje – kao simbol antifašističke borbe i pobjede nad nacizmom. U praksi, njezino isticanje u javnosti ne podliježe sankcijama poput onih za ustaška obilježja.
Europska perspektiva
Europska unija ne propisuje jedinstvenu zabranu simbola komunizma ili drugih ideologija. Svaka država članica sama određuje svoj pristup. Tako su Litva, Latvija i Estonija uvele stroge zabrane javne uporabe sovjetskih i nacističkih simbola, dok su druge zemlje – među njima i Hrvatska – primijenile fleksibilniji, kontekstualno prilagođen pristup, dopuštajući različita tumačenja i ograničenja ovisno o situaciji.
Presude Europskog suda za ljudska prava (ECHR), poput slučaja Vajnai protiv Mađarske iz 2008., naglašavaju da države pri zabrani simbola moraju poštovati slobodu izražavanja i provoditi proporcionalnu procjenu. Potpuno jedinstveno pravno rješenje stoga ne postoji.
Povijesna i društvena osjetljivost
Petokraka nosi težinu koja se proteže kroz desetljeća. Za jedne je to simbol otpora fašizmu i pobjede nad nacizmom; za druge je podsjetnik na represiju, političke progone i ratna razaranja.
HOS-ovo znakovlje, s druge strane, za mnoge predstavlja borbu za hrvatsku slobodu i identitet, a njegovo zabrana u javnom prostoru izaziva osjećaj nepravde i dvostrukih standarda.
Snažna i suprotstavljena osjećanja čine svaki javni čin u kojem se simbol crvene peterokrake pojavljuje izuzetno osjetljivim. Simboli ne žive u vakuumu; oni su poput ogledala koje odražava kolektivnu memoriju, strahove i ponos zajednice. Svaki njihov prikaz u javnosti može izazvati tjeskobu, nostalgiju, ljutnju ili tugu – jer u njima Hrvatska vidi ne samo povijest, nego i vlastitu dušu.
Koliko je problematičan koncerta Marka Perkovića Thompsona?
Slična napetost javlja se i u suvremenim kulturnim događajima. Dok su koncerti izvođača poput Marka Perkovića Thompsona pažljivo nadzirani i u nekim slučajevima ograničeni zbog prisutne simbolike ili poruka koje dijele društvo, drugi koncerti – uključujući izvođače iz susjednih država i multikulturne repertoare – često prolaze bez iste medijske ili političke pozornosti. Takva percepcija različitog tretmana kulturnih događaja može pojačati osjećaj društvene podijeljenosti i dvostrukih standarda, te pokazati koliko je važna dosljednost, transparentnost i kontekstualna osjetljivost u upravljanju javnim prostorom i simbolikom.
Prema nedavnim izjavama, gradonačelnik grada Zagreba, Tomislav Tomašević, najavio da Grad neće dati odobrenje za drugi veliki koncert Marka Perkovića Thompsona, u slučaju da na njemu bude izvođena pjesma Bojna Čavoglave zbog prisutnosti pozdrava „Za dom spremni“. Odluka je donesena pod obrazloženjem da Grad neće tolerirati sadržaje koji potiču na mržnju u gradskim prostorima – a takav zaključak uključuje sporne simbole.
S druge strane, Thompsonov management navodi kako je pjesma Bojna Čavoglave pravomoćno oslobođena prekršajne odgovornosti te da je pokušaj zabrane koncerta zbog te pjesme „negiranje pravnog poretka RH“.
Danas se simboli i koncerti ne čine samo kulturnim, nego političkim aktima. Odluka o zabrani koncerta ima i moralnu, društvenu i simboličku komponentu — nije samo pitanje glazbe, nego poruke koja se šalje. Ako se neka pjesma smatra prihvatljivom i zakonitom, ali lokalna uprava djeluje sprječavajući njezino izvođenje u gradskim prostorima, stvara se jaz između formalnog prava i konkretne primjene.
Hrvatsko društvo ne može napredovati dok ne uspostavi dosljedan odnos prema svim totalitarnim simbolima i javnim aktima koji odražavaju njegovu prošlost. Povijest treba proučavati, a ne prešućivati; simbole valja tumačiti, a ne zloupotrebljavati. U demokratskoj državi sloboda izražavanja ne smije biti opravdanje za veličanje bilo kojeg režima koji je gasio ljudsku slobodu.
Zadaća moderne Hrvatske nije birati „manje zlo“, nego jasno i jednako odbaciti svako zlo – bez obzira na njegovu ideološku boju. U tom smislu, odluke poput one u Zagrebu oko koncerta Marka Perkovića Thompsona, kao i pristup simbolima poput petokrake i HOS-ovog znakovlja, ukazuju na to da smo pred važnim društvenim i moralnim ispitom.