POTOK PRIČA SVOJU PRIČU
Potočiću
moj zvončiću
tobom teče srebrna bistrina
a ko je čuje
snađe ga vedrina…
Teci, teci
i svima reci
tvoj glazbeni žubor liječi
iako se nekima čini da kmeči…
Pa… šetajte dragi ljudi
pa poslušajte
što vam moj žubor nudi…
Ja ne žurim…
Ja ne bučim…
a i moj se žubor
ponekad pretvara u humor…
Moje kaplje sada zbore
hajde ljudi svi napolje…
Sunce sija, vjetar pleše
pa što ima sada ljepše…
Ostavite mobitele
moj vam žubor
razgaljuje molekule…
Pjevaj sada, pusti glasa
nek se trava sva zatalasa…
Sve stanice tada dišu…
a vaša pluća divno uzdišu…
Moje vrijeme je bezgranično…
Moje je srce uvijek dično…
Ja žuborim i pjevam pjesme
i ulijevam se u bistre česme…
Bog me poslao
živim… i žuborim za te…
pogledaj me… poslušaj me
za to nećeš dobiti kamate…
Besplatno se moja pjesma širi
i cijelu planetu miri…
Potočiću, dragi, mili…
svoja ušća još više raskrili…
hvala ti na ovoj priči
sva livada sa tobom se diči…
pa i dalje svoja ušća širi
i ljude cijelog svijeta miri…
Autorica duhovne poezije: Angelina Barun