On je onaj poznati “dečko sa Superstarom” koji je Severinu ostavio bez teksta, a Danijelu Martinović doveo do suza. No, tko je zapravo Benjamin Hasanić kada se ugase studijski reflektori i utihne pljesak publike?
Dok ga regija prepoznaje kao vokalnog virtuoza i autora koji s nevjerojatnom lakoćom spaja bosanski sevdah s dalmatinskim senzibilitetom, Benjamin je u svojoj svakodnevici “samo” profesor iz Maglaja koji inspiraciju crpi u školskim hodnicima i miru jutarnje kafe. U ovom iskrenom razgovoru, Benjamin nam otkriva kako balansira između autoriteta u učionici i statusa nove glazbene nade, što je naučio od najvećih regionalnih zvijezda te zašto je njegova “zloupotreba mašte” zapravo postala njegova najveća kreativna snaga.
Od platinaste karte do autorskih trijumfa, ovo je priča o umjetniku koji dokazuje da diploma daje alat, ali duša je ta koja stvara glazbu.
Tko je Benjamin izvan kamera?
Kako bi ti sam sebe opisao u tri riječi onima koji te znaju samo kao ‘onog dečka iz Superstara’?
Benjamin: Ako bih se morao svesti na tri riječi, rekao bih da sam smiren, predan i odgovoran. Volim taj svoj unutarnji mir, maksimalno se dajem u sve što radim, bilo da je to muzika ili rad s učenicima… i trudim se uvijek stajati čvrsto na zemlji, svjestan svojih obaveza i ljudi oko sebe.
Kako izgleda jedan tvoj sasvim običan dan u Maglaju kada se ugase reflektori?
Moj dan obično počinje onako kako kaže i onaj poznati stih Alme Čardžić…”prvom jutarnjom kafom i cigaretom poslije buđenja.” Nakon tog malog rituala i obaveznog treninga u teretani koji me fizički i mentalno pripremi za dan, slijedi još jedna kafa prije škole u mom omiljenom kafiću “46” i odlazak na posao.
Veći dio dana provodim u Usori, radeći u Paralelnoj osnovnoj glazbenoj školi “Ivan fra Frano Jukić” i Mješovitoj srednjoj školi Stjepana Radića. Moram priznati da na posao zaista idem s ogromnim zadovoljstvom. Okružen sam nevjerojatno vedrim ljudima, divnim kolegama i to je mjesto gdje znam da ćemo se dobro nasmijati, ali i biti pravi oslonac jedni drugima kada zatreba. Usora je jedno prelijepo, toplo mjesto i iskreno se nadam da će takva i ostati.
Ta školska okolina je za mene izuzetno inspirativna. Ljudi to možda ne znaju, ali neke od mojih najljepših melodija nastale su upravo na poslu. U pauzama između satova, ta pozitivna energija me jednostavno povuče da sjednem za klavir. Melodije same izlaze iz mene, a kasnije te muzičke skice, kroz prave stihove, dobiju svoju zaokruženu cjelinu.
Iskreno, čovjek sam ekstrema u onom pozitivnom smislu. Neizmjerno volim svoju osamu i mir, ali jednako tako uživam u društvu, dobrom smijehu i kvalitetnoj zabavi.
SPOJ DVA SVIJETA: Profesor vs. Estrada
Kako balansiraš rad u učionici s naglom popularnošću? Doživljavaju li te tvoji učenici danas više kao autoritet ili kao idola?
Nakon prvog emitiranja audicije na Superstaru, život mi se doslovno okrenuo preko noći. Ljudi su mi počeli prilaziti na ulici, a iako su u školi i gradu znali ko sam i da se bavim muzikom, mislim da mnogi nisu imali pravu sliku o tome kako pjevam i kakvu emociju mogu prenijeti. Posebno nakon one Severinine platinaste karte, za mnoge je to bio pozitivan šok.
S učenicima sam oduvijek njegovao sjajan odnos, no posebno me dirnulo kada su mi priznali da im je praćenje mog puta u Superstaru i navijanje za mene bilo jedno od najljepših iskustava. Čak me i danas nagovaraju da se ponovno negdje prijavim kako bi me opet mogli bodriti. U učionici III. a u gimnaziji i dan danas stoji onaj veliki plakat s mojom slikom koji su napravili dok su me pratili i veliki tekst o meni u IV. a… i srce mi je puno svaki put kad ga vidim.
Što se tiče autoriteta, mislim da me doživljavaju s poštovanjem, ali nikada nisam želio graditi onaj klasični, strogi zid između profesora i učenika. Pravila se u mojoj učionici znaju i zanimljivo je da se često i sami slažu s ocjenama, čak i kad nisu najbolje. S druge strane, volim se s njima našaliti, pričati o temama koje ih zanimaju, komentirati svakodnevicu i muziku. Na kraju školske godine često ih odvedem na sok ili kafu. Zašto? Zato što smatram da je ključno stvoriti odnos međusobnog poštovanja i povjerenja. Sjećam se koliko je meni kao tinejdžeru značilo kada bi neki profesor pokazao ljudsku stranu i popričao sa mnom izvan strogih akademskih okvira. S obzirom na to da sam mlađi, lako mi je razumjeti njihove potrebe i mislim da smo baš zato stvorili tako zdrav i lijep odnos.
Koliko ti tvoje formalno znanje pomaže u stvaranju glazbe, a koliko te možda koči?
Moje obrazovanje mi apsolutno pomaže, prvenstveno jer sam osposobljen da se samostalno pratim na klaviru i imam tu širinu u samom procesu komponovanja. Međutim, uvijek naglašavam da diploma nije presudna za razvoj karijere, a ponajmanje za ono najvažnije, prenošenje emocije. Obrazovanje naravno daje alate, ali ne može usaditi dušu. Sretan sam što se bavim pozivom koji mi omogućava da na najljepši mogući način kanaliziram svoja osjećanja, kakva god ona u tom trenutku bila. Znanje me ne koči, naprotiv, daje mi sigurnost da ono što osjećam mogu i tehnički ispravno realizirati.
PREKRETNICA: Severina i Sarajevo
Što ti je prolazilo kroz glavu dok si stajao uz nju na dočeku Nove godine? Što si naučio o ‘vladanju’ masom?
Platinasta karta, sama audicija i taj nevjerojatni doček Nove godine u Sarajevu pred desetinama hljada ljudi je najljepše iskustvo koje mi se u životu dogodilo. Svaki put kad me neko pita o tome, moj odgovor je isti: sve bih ponovio i ne bih promijenio apsolutno nijednu sekundu.
Iako sam u Sarajevu izvodio “Pjevat ćemo šta nam srce zna”, pjesmu s kojom sam i privukao pažnju na audiciji, na toj ogromnoj sceni nisam osjećao ni mrvicu straha. Osjećao sam se nevjerojatno prirodno, kao da već godinama nastupam pred takvom masom i kao da su to moji vlastiti koncerti. O Severini mogu reći samo najljepše stvari. Ona i cijeli njezin tim su toliko divni, mili i prizemljeni ljudi. Prije samog izlaska na scenu opušteno je razgovarala sa mnom i mojim prijateljima, bez ikakve tenzije ili distance.
Kada je riječ o vladanju masom, od nje se može učiti iz svakog pokreta. Scenski dojam je neizmjerno važan. Iako ne izvodimo isti žanr, Severina je definicija prave, velike zvijezde koja svojom karizmom može rasprodati najveće dvorane bez potrebe za agresivnim marketingom. Njena energija govori sama za sebe. Takvu vrstu organske povezanosti s publikom i takvu karijeru intimno manifestiram i priželjkujem i za sebe.
AKTUALNO: Autorski trijumf s Danijelom
Kako si uspio tako precizno ‘pogoditi’ specifični dalmatinski senzibilitet s pjesmom ‘Lipa ostani’?
Moj proces komponiranja odnosno pisanja je pomalo specifičan. Imam jako širok muzički ukus i ne volim se ograničavati žanrovima, a posebno njegujem taj neki, kako ga je Danijela nazvala “dalmatinski sevdah”. Kada iz moje glave, dok sviram, krene izlaziti nova melodija, doslovno čujem specifičnu osobu, specifičan vokal koji to pjeva. Trudim se vizualizirati tog izvođača dok stvaram.
Tako je bilo i s pjesmom “Lipa ostani”. Vjerovali ili ne, i ona je nastala u učionici tijekom pauze, dok sam čekao učenike da dođu na sat klavira. Danijela Martinović je od prve odsvirane note bila moj apsolutni prvi izbor za tu pjesmu. Godinama pratim njezinu karijeru, Splitski festival, Melodije Jadrana, volim taj zvuk. Često u svojoj glavi kreiram razne muzičke scenarije, zamišljam i maštam. Moja psihologinja mi je jednom rekla da imam tendenciju “zloupotrebljavati maštu” i previše “overthinkati”. Odlučio sam taj svoj overthinking preokrenuti u svoju korist i iskoristiti svoju maštu kao kreativnu supersilu. Intuitivno sam znao da je to pjesma za nju. Bilo je potrebno samo malo hrabrosti da izađem iz zone komfora i pošaljem joj demo. Isplatilo se vjerovati u sebe.
Ključnu ulogu kako bi Danijela dobila pjesma imala je njena prijateljica Doris Karamatić, kojoj sam se ohrabrio javiti. Zamolio sam je da posluša pjesmu i, ako osjeti da u njoj ima nečega, proslijedi je Danijeli. Beskrajno sam zahvalan Doris na tom koraku, jer je upravo ona bila taj sudbonosni most između nas.
Ono što se dogodilo nakon toga zvuči mi i danas gotovo nestvarno. Saznao sam da je Danijela, slušajući taj moj jednostavni demo, bila toliko duboko ganuta da je zaplakala. To je za mene, kao mladog autora, apsolutno najveće moguće priznanje. Kada vas neko takvog kalibra, ko je u karijeri otpjevao toliko predivnih tekstova i melodija, doživi na taj način i pusti suzu na vaše note, znate da ste napravili pravu stvar i da je emocija pronašla svoj put.
O Danijeli zaista moram reći sve najljepše, ne samo kao o vrhunskoj interpretatorki, već prije svega kao o predivnom, toplom čovjeku. Njen odnos prema meni od našeg prvog kontakta bio je pun poštovanja i nevjerojatne jednostavnosti. Nije bilo ni trunke one zvjezdane distance koja bi se možda mogla očekivati od nekoga ko ima takvu karijeru iza sebe.
Naprotiv, bila je toliko pristupačna i brižna. Redovno mi je pisala, javljala mi doslovno svaki detalj oko pjesme, od ulaska u studio, kako napreduje proces snimanja i aranžiranja, pa sve do uzbuđenja pred samu premijeru.
Taj osjećaj da vas neko tko je istinska zvijezda tretira kao ravnopravnog partnera i s toliko pažnje vas drži uključenim u svaki korak stvaranja, govori apsolutno sve o njenoj ljudskoj veličini. Ona nije samo otpjevala moje note i Markove stihove, ona je tu pjesmu udahnula, proživjela i dala joj onaj svoj jedinstveni potpis, i na tome ću joj biti zauvijek zahvalan.
VEZA S HRVATSKOM I BUDUĆNOST
Čime si najviše ‘kupio’ ljude u Hrvatskoj – je li to akademski mir ili doza sevdaha u popu?
Siguran sam da je moj glavni adut emocija. Sve ono što ne umijem izraziti riječima, sve ono što duboko u sebi osjećam, progovori kroz moju muziku i interpretaciju. Iskreno, ni sam ponekad ne znam odakle ta emocija tačno dolazi, niti je mogu do kraja racionalizirati, ali beskrajno sam zahvalan Bogu na tom daru.
Uz emociju, mislim da ljudi prepoznaju i taj moj specifičan stil interpretacije koji njegujem bez obzira na to što pjevam. Volim ukrase, volim ornamente u pjevanju, ali ih uvijek svjesno i pažljivo doziram. Imam jedno svoje unutarnje mjerilo… u trenutku kada se naježim na vlastito pjevanje ili sviranje, znam da je to prava stvar i da će publika osjetiti potpuno istu stvar.
Omiljena mjesta u Zagrebu ili Splitu? Što je sljedeće?
Gdje god da dođem, bilo to u Zagrebu ili Splitu, moja prva i najdraža destinacija je sunce i kafa na otvorenom. Volim to što vi zovete “guštanje”. To je moj ispušni ventil.
Što se tiče budućnosti, velika mi je želja nastupiti na ljetnim festivalima i na taj način predstaviti se dodatno publici. Materijala za autorski album apsolutno imam, pjesme su tu i čekaju. Međutim, moram biti potpuno iskren. Nemam veliku “mašineriju” iza sebe. Muzička industrija zahtijeva ozbiljna financijska ulaganja, dobar menadžment i logistiku koja sve to prati. Mnogi mi svakodnevno pišu na Instagramu i pitaju kada će koncerti u Zagrebu, Rijeci, Splitu… To mi neizmjerno znači i daje mi vjetar u leđa. Želim se maksimalno, cijelim svojim bićem, uložiti u ovaj posao, ali nadam se da će se uskoro posložiti kockice i da ću okupiti tim stručnih ljudi koji će moći ispratiti moje vizije i pjesme na pravi način.
PORUKA ZA KRAJ
Što bi poručio mladim glazbenicima koji se možda boje izaći iz svoje sigurne zone?
Moja glavna poruka je: izađite iz zone komfora! Ja sam se za Superstar prijavio upravo zato što sam shvatio da godinama previše važem i analiziram. Iskreno, meni je tu mnogo pomogao i TikTok. Da se niko ne uvrijedi, ali gledajući društvene mreže vidio sam mnoge koji dobivaju stotine hiljada pregleda i lajkova na, budimo realni, vrlo osrednje pjevanje. Tada mi je kliknulo: ako imam ovaj dar, grijeh je držati ga u četiri zida. Moram ga podijeliti s ljudima.
Komentara će uvijek biti, i dobrih i loših, ali morate biti hrabri. Budite svjesni svog talenta, ali još više budite svjesni svojih nedostataka.I danas najviše volim sjesti za klavir, snimiti se dok pjevam, preslušati snimku s odmakom i tražiti gdje griješim kako bih to ispravio. Formalno obrazovanje mi u tome olakšava posao, no čak i ako ga nemate, tu su mentori, pedagozi, ljudi koji vam mogu pomoći. Radite na sebi aktivno, ali prije svega uživajte u svakom odsviranom i otpjevanom tonu, jer jedino se iskrena emocija ne može odglumiti.
Foto: RTL Hrvatska / Privatni album