Kada nas život svojim stazama iz zavičaja odvede, u srcu nosimo njegovu ljepotu, bogatstvo i snagu kojom nas za sebe veže ma gdje bili. Njegovo cvijeće nam najljepše miriše i čini nam se da nigdje nebo nije tako plavo i vedro kao ono što se nad zavičajem nadvilo.
Dom u kojem smo stasali ostaje najljepši dragulj u nisci zavičajnih uspomena. Njegova sigurnost i toplina prati nas i daje nam snagu i kada odemo daleko i u novoj sredini svoj novi dom stvorimo. U njemu čuvamo i njegujemo sve ono lijepo i dobro što smo iz zavičaja ponijeli, svoje korijene koji nas čine onim što jesmo, svoj jezik kao temelj identiteta kojim se od drugih razlikujemo i svoj među svojima prepoznajemo.
Mi Hrvati, koji smo u Sloveniji svoju drugu domovinu snašli, njegujemo sve ono što nas Hrvatima čini. Učlanjeni u kulturne udruge kroz aktivnosti u različitim sekcijama čuvamo svoj jezik, kulturu i tradiciju. Njezino bogatstvo pokazujemo i poklanjamo novoj domovini, a od nje za uzvrat dobivamo njezine vrednote koje se sjedinjuju s našima i obogaćuju nas.
U svim većim mjestima Slovenije djeluju naše kulturne udruge. U prijestolnici Ljubljani djeluju tri. Najveća i najaktivnija je Hrvatsko kulturno društvo Međimurje Ljubljana. U društvu djeluju dječja sekcija Žabice, pjevačka sekcija Katruže, tamburaški sastavi Đilkoši i Prijatelji, folklorna sekcija Trsek, Teniska i Šahovska sekcija.
Tijekom godine ovi vrijedni ljudi pripreme nekoliko tradicionalnih priredbi s bogatim i zanimljivim programom. Jedna od njih je i priredba “Da ne zaboravi majčinu riječ” koja se održava u ožujku svake godine. Lijepo subotnje poslije podne 28. ožujka u Kulturnom domu Šentvid pri Ljubljani obilježila je bogata i sadržajna priredba. Posjetiteljima su se pjesmom i plesom predstavili domaćini i gosti iz Nakla kod Kranja, Šmarja Sap i Ljubljane.
Program je vodio neumorni predsjednik udruge Stjepan Šimunić Štef. Duhovit i simpatičan najavljivao je pojedine točke programa u standardnom hrvatskom, međimurskim govorom te slovenskim jezikom. Započeo je nadahnutim govorom o majkama, njihovoj ljubavi i brizi, majčinoj riječi koja hrabri i miluje, savjetuje i snaži, u srcu se nosi i na zaboravlja se.
Slijedio je nastup najmlađih. Žabice Juš, Tisa, Hrast i Ruj Hohneci, Štefovi unuci, te Žak i Vito Ofak predstavili su se pjesmama Mamica so štrukle pekli, Klinčec stoji pod oblokom i Žena ide na gosti. Sekcija djeluje od 2017. godine i nastupa na svim priredbama udruge, a gostuje i kod drugih udruga. Vrijedno je spomenuti da će se Žabice ove godine uključiti u nastavu hrvatskog jezika u organizaciji SHDS, projekt je odobren od Središnjega državnoga ureda za Hrvate izvan R H.
Nakon Žabica predstavila se Folklorna skupina Naklo. Iako vremešni, svi nad 70 godina, odlično su odplesali, uz pratnju vlastitoga sastava plesove iz slovenskih pokrajima Gorenjske, Koroške, Prekmurja i Bele krajine. Ugrijali su dlanove posjetitelja i pokazali da njihov trideset godišnji rad odlične plodove daje.
Mješoviti pjevački zbor Katruže, pjevačka skupina domaćina, narodnom pjesmom Dok ja dojdem v Međimurje te Pjesmama Duša s tobom, Trsek moj i Selnica je selo moje – priredbe, pokazala je da se za svaki nastup temeljito pripremi i razveseli nas novim, lijepim pjesmama. Svirači “Rokovnjači” članovi FS Naklo svojim spletom slovenskih narodnih pjesama uz pratnju zanimljivih instrumenata izazvali su dug pljesak publike.
Slijedio je nastup Okteta Prijatelji iz Šmarja Sap s makedonskom narodnom pjesmom Eleno kerko, Pismo moja hrli tamo dalmatinskom i slovenskom pjesmom Urška. Gorenjski orgljičarji, članovi FS Naklo na usnim harmonikama odsvirali su splet slovenskih narodnih pjesama.
Tekst: Katica Pavkić Špiranec / Foto: Stjepan Šimunić