U ovom članku naša Ane predstavlja “Spomen sobu poginulim dubrovačkim braniteljima u Domovinskom ratu”
Moj džir po Dubrovniku započinje s palačom Sponza koju morate obavezno svi posjetit kad dođete u Dubrovnik iz dva razloga. Prvo morate vidjeti muzejsku građu postava “Spomen sobe poginulim dubrovačkim braniteljima u Domovinskom ratu,” a drugo i Državni arhiv Dubrovnik koji se također nalazi u palači.
Na ulazu u Sponzu dočekat će vas simpatični duo Antea i Zvonimir koji će odgovoriti na sva vaša pitanja i pomoći vam kako biste se što bolje upoznali s muzejskom građom te saznali što sve ona predstavlja i znači za našu povijest, kako grada Dubrovnika tako i Hrvatske.
Na samom ulazu u Spomen sobu stoji tabla na kojoj je zapisano:
“DA VI NISTE HRABRI BILI, NE BI MI TROBOJNICU VILI.
HAD YOU NOT BEEN BRAVE, WE WOULD NOT OUR TRICOLOUR WAVE.”
SREĆKO KLJUNAK
Spomen soba obuhvaća povijest ratnog stradanja Grada, njegovih stanovnika i hrabrih branitelja, s posebnim naglaskom na najveću žrtvu – izgubljene živote onih koji su ga branili. Glavna uloga je interpretacija povijesti i promicanju istine, o Domovinskom ratu i ulozi dubrovačkih branitelja u obrani Grada i očuvanju slobode.U njoj su izložene fotografije – portreti svih dubrovačkih branitelja koji su poginuli tijekom Domovinskog rata 91/92 godine.
1997. godine branitelji Grada Dubrovnika dali su inicijativu utemeljiti Spomen sobu poginulim dubrovačkim braniteljima. U rujnu 2000. odlučeno je Spomen sobu poginulim dubrovačkim braniteljima smjestiti u prizemlju palače Sponza. Državni arhiv u Dubrovniku uredio je prostor. U studenom 2004. godine u novom reprezentativnom prostoru Grad Dubrovnik uređuje novi prostor i otvara novi postav Spomen sobe poginulim dubrovačkim braniteljima s artefaktima iz Domovinskog rata.
U Spomen sobu je uvršten i popis poginulih hrvatskih branitelja iz drugih dijelova Hrvatske koji su svoje živote položili za obranu i oslobađanje dubrovačkog područja. Popis sadrži imena i prezimena poginulih hrvatskih branitelja koji su popisani prema djelatnosti i postrojbama Hrvatske vojske. Muzejsku građu postava Spomen sobe osigurao je Muzej Domovinskog rata Dubrovnik – Tvrđava Imperijal, Srđ, Dubrovnik.
DUBROVNIK U DOMOVINSKOM RATU 1991.–1995.
Stalni muzejski postav prikazuje tijek Domovinskog rata na dubrovačkom području od početka srpsko-crnogorske agresije 1991., pobjedonosnog izlaska Hrvatske vojske na međunarodno priznate granice Republike Hrvatske i povratka izbjegloga i prognanoga stanovništva na privremeno okupirana područja do završetka rata 1995. Izloženi su originalni dokumenti, umjetničke i dokumentarne fotografije iz Domovinskog rata, naoružanje, minsko-eksplozivna sredstva, dijelovi ratne opreme, ratne zastave postrojba, autentične snimke i video građa. Sve je opisano na hrvatskom i na engleskim jeziku, a sve ovo možete pronaći i na stranicama Muzeja Domovinskog rata i Palače Sponze.
Poslije obilaska Spomen sobe poginulim braniteljima i Muzeja Domovinskog Rata u Tvrđavi Imperijal na Srđu, sigurna sam da će te shvatit što za nas znače riječi Gundulićeve himne slobodi koja veliča slobodu kao neopisivu vrijednost.
“O lijepa, o draga, o slatka slobodo,
dar u kom sva blaga višnji nam Bog je d’o,
uzroče istini od naše sve slave,
uresu jedini od ove Dubrave,
sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi,
ne mogu bit plata tvoj čistoj ljepoti!”
A na kraju svratite i do “Kluba ratnih vojnih invalida” gdje će te naći mog dragog prijatelja, dubrovačkog branitelja, Gorana Žuvelu i njegove suborce. Popričajte i podružite se malo s njima i recite im jedno veliko hvala za slobodu. To je najmanje što možete učiniti za njih, za naše hrabre branitelje koji su svojom hrabrošću i požrtvovnosti bili temelj stvaranja slobodne nam domovine Hrvatske koju moramo voljeti i čuvati za buduće generacije. A našu djecu učiti povijesti i istini, kako bi nastavili živjet u slobodi, da im ne bi drugi krojili budućnost.
Ovih dana otvoren je u Gružu spomenik u čast 15 nevinih žrtava brutalne srpsko-crnogorske agresije – djece koja su poginula u brutalnoj agresiji tijekom Domovinskog rata. Preletom hrvatskih borbenih zrakoplova Rafalea prije svega poslana je poruka da tog spomenika i ožalošćenih obitelji ne bi bilo da je mlada Hrvatska država u to vrijeme imala takvu snagu u borbi protiv agresora.
