Misli moje često u djetinjstvo odlutaju. U kućicu s dvije sobe i špajzom te bunarom u avliji. Svijetlili su u njoj više ili manje sunčani dani, a noć ju je oblačila u tamnu haljinu i uspavala. U želji da se i noću malo svjetla pokaže, gledala sam petrolejku obješenu na zid kuhinje. Nije se često palila.
Samo kada je majka morala još neki posao da završi, a svjetlo dana bijaše iščezlo. Kada bi skinula stakleni, malo počađavio cilindar, izvukla malo petrolejem namočen fitilj i kresnula šibicom, kuhinja se pokazala u novoj, nekako čudnoj luči. Predmeti su izgledali veći, sjene duže, a u meni se probudila nada da ću, dok majka radi, moći čitati.
Brzo sam uzimala knjigu, onu već pripremljenu i utonula u čarobni svijet koji je na njezinim stranama, pod škrtim svjetlom, ipak blistao. Za mene je sve u kuhinji prestalo postojati, samo knjiga na krilu i sadržaj koji mi je darovala ispunjavali su svaki kutka mojega postojanja. Negdje duboko na dnu, gdje se skrivaju bojazni, a i nade, čekao je i trenutak u kojem će majka ugasiti lampu, a ja se vratiti u tamu sobe, potražiti postelju u kojoj su moje sestre već spavale i uvući se na počinak. Često ne bih mogla dugo zaspati, proživljavala i oživljavala sam sve ono što sam netom pročitala.
Znali su moji roditelji koliko volim knjige i čitanje pa su mi usprkos štednji i pažljivom trošenju svakog dinara, knjige kupovali. Kada bih novu knjigu dobila, činilo mi se da su sve ljepote i bogatstva svijeta postale moje.
Kada je zima skratila dane, petrolejka gorjela samo koliko je bilo najnužnije, otkrila sam novi izvor svjetla i bar na kratko čitala. Bilo je to svjetlo žari u šporetu koji je grijao kuhinju i sobu. Otvorila bih vrata na šporetu i pognute glave utonula u redove i slova koja su se jedva nazirala.
Dolaskom struje bile su i večeri svjetlije, ali se moralo šparati jer struja je bila skupa. Opet sam nastojala iskoristiti svaki trenutak svjetla za čitanje. Možda ćete se upitati zašto nisam čitala po danu? Bilo je čitanja povezanog sa školom, a kada su zadaće bile gotove, moralo se raditi ono što su roditelji odredili.
Tako je prolazilo rano djetinjstvo, osnovna škola, kasnije gimnazija, a želja i potreba za čitanjem postajale su sve većom. Knjiga je bila moj prozor u svijet, moja prijateljica i pomoćnica, savjetnica i sve ono što nisam nigdje osim u njoj našla. Pratila me i prati kroz čitav život. Čitati za mene znači postojati, a čitanje mi je poput zraka koji udišem i sunca koje me grije.
Nikada nisam imala toliko vremena koliko bih željela posvetiti čitanju. No, život donosi promjene, pa je i meni donio ono što mi je dugo nedostajalo.
Kada sam ispunila sve svoje obveze, one što su preda mnom kao majkom i bakom stajale, ostalo mi je konačno dosta vremena za čitanje.
Moji dani su bogati i lijepi. Putujem u razne krajeve, upoznajem različite ljude, radujem se i tugujem, rastem u duhu i uživam u čitanju.
Nikada nisam ni sanjala koliko ljepote će mi donijeti knjige koje sada čitam bez ikakvih ograničenja, po vlastitoj želji i volji.
Čitajući uživam u ljepoti i stvaralaštvu, bogatstvu pisane riječi i vremenu koje više nije ograničeno. Konačno smo knjiga i ja stalno zajedno i sretna sam zbog toga.
KNJIGA I JA
U slapu čarobnom
Što dane moje obasjava
Najviše njezinih kapi ima
Dok okrećem listove
Duša moja zaranja
U uspomene
Prstići dječji prebiru
Putuju traže nalaze
Do znanja i saznanja dolaze
Danas
Prsti umorni od života
Okreću listove
Na njima još uvijek zapisane
Ljepota i dobrota
Kada je zatvorim
Iz grudi mojih
Izvije se uzdah dug
Zadovoljna sam i sretna
Knjiga moja i ja
Zatvorismo još jedan krug