Kažu često da se ljudi od ostaloga što se na ovom svijetu rađa, živi i raste po duši razlikujemo. Duša je ono nešto u nama, prozračno, mekano, neuhvatljivo, a opet jako i čvrsto te sve ono što smo bili, što jesmo i što ćemo biti na okupu drži.
Ona je kao sehara u kojoj dragocjenosti čuvamo, ljepotu i ljubav zatvaramo, u nju zavirujemo i iz nje snagu crpimo. Liječi nas kada boli i raduje se s nama kada nas sreća zagrli. A glazba u duši posebno mjesto ima. Kao miris cvijetu i ona duši našoj daje poseban ugođaj. I pojedincu i narodu njeni zvuci osjećanja bude, tješe kad nam utjeha treba, radost našu oplemenjuju, šire i na daleko i široko raznose.
Pa još kad se glazba i besjeda kao dvije sestre u ljepoti sjedine, melem za dušu nastane. Ima jedna pjesma, za mene pjesma nad pjesmama. Ona mi je od kolijevke pa do zrelih godina vjerna pratilja i najbolja druga. Nju mi je mati moja sa životom i mlijekom darovala, ona nas povezuje, snaži i tugu rastanaka blaži. Pjesma je to lijepa kao zora mlada, nježna kao leptirovo krilo, topla i živa kako samo dobrota i ljubav biti mogu. Zato traje, raste i rađa, ni breme ni vrijeme joj ništa ne može.
To je sevdalinka, duša Bosne i uzdah njenih sinova i kćeri, šapat ljubavi i čežnje za mirisnim avlijama i šarenim baščama, za prijateljima i rodbinom, za Bosnom kada te život i sudbina daleko od nje odnese.
Sevdalinka je priča o narodu i njegovom trajanju, o želji da se ostane i opstane lijep u duši i dobar u srcu. Tko sevdalinku pjeva, sluša, razumije, duša njegova nikada praznom postati neće. Riječi ljubavi, istine, ljepote i dobrote obučene u raskošno ruho tonova koji ispod prstiju i iz duše svirača izlaze do svačijeg srca put nalaze. I saz i harmonika prate, raduju se i tuguju s onim što nam riječi poručuju.
Skladna je to cjelina, savršenstvo srca i duše, instrumenta i umijeća, ljubavi i truda. Nije lako sve drhtaje i poruke uglazbiti i prave note za prave riječi naći. Znaju to oni koji posvećuju svoje vrijeme, ulažu trud i znanje, uče od drugih i naučeno prenose na one koji dolaze. Znaju i osjećaju i nije im svejedno kako će tonovi i besjede zajedno disati i mirisati. Zato uče mlade glazbenike i mlade pjevače, povezuju glazbenu teoriju s praksom, prepliću s emocijama bez kojih sevdalinke nema.
A kako ona raste, ljepša i zanosnija biva, tako se na njenom nebu pojavljuju nove zvijezde vrijedne sjaja Safeta, Zaima, Nade, Zore i mnogih drugih. Trud ovih dragih ljudi nije uzaludan. Žanju oni bogatu žetvu i sve nas koji sevdalinku volimo i u srcu nosimo na gozbu pozivaju. Hvala im na tome i neka im srce uvijek sevdalinkom kuca.
SEVDAH
Sevdah je ljubav
I bol
Kroz pjesmu se izlijeva
Sevdalinku
Dušu liječi
Srce čežnjom zadrhti
Poželiš zagrliti cijeli svijet
Ugnijezditi u pjesmu
Uzdisati u noći
Dok behar miriše
A dragi dragoj
Pod pendžer dolazi
Kada zamirišu bašče
Uzdasima i ljubavlju
Osjetiš da jesi
Da ti duša srećom miriše
Miris se njedri u sevdalinku
Pjesmu nad pjesmama
Njome me majka zadojila
Ja često pjevam
Sevdalinke naše drage
I umjesto tuge
One mi vrate nadu
Život ljepši i puniji postaje.