S komedijom “Mare Fjočica” kazališne družine “Kolarin” iz Dubrovnika održan je u subotu s početkom u 21:00 sati 25. srpnja 2026.g. na Mljetu u Pomeni na taraci Ane Mljećke ispod bora broja 13. dan Stražičića.
Brojni otočani i njihovi gosti okupljeni na rivi ispred tarace gledali su ovu popularnu komediju u režiji Paola Tišljarića kojoj je ovo 48. izvedba od premijere 28. lipnja 2020.g. Kolarini su bili oduševljeni reakcijom publike, a za Aninu taracu rekli su da je stvorena za ovu komediju i kako da je pisana baš za nju.
Bilo je tu smijeha do suza, a i desetero nazočne djece toliko su bili oduševljeni da su se na kraju predstave slikali s glumcima. Ova kazališna predstava posvećena je legendarnoj dubrovačkoj glumici Žuži Egrenyi. Maru Fjočicu autor Josip Lovrić napisao je potkraj sedamdesetih, a u dubrovačkom teatru izvodila se početkom osamdesetih. Ova univerzalna priča vazda izaziva oduševljenje i budi emocije publike, pa je tako bilo i na Pomenarskoj pozornici pod vedrim nebom punim zvijezda i tračka mjesečeve svjetlosti, a publika je glumce ispratila gromoglasnim pljeskom. Kazališna družina Kolarin donosi duhovit prikaz dubrovačke svakodnevice i njeguje prepoznatljivi zavičajni govor i na simpatičan način portretira dubrovačku siđelicu Maru Fjočicu, koja se usprkos ljubomori svojih jezičavih susjeda ženi za umirovljenog kapetana Cvijeta, a tako stvara autentičnu sliku nekadašnjeg, a i sadašnjeg, u kojoj će se prepoznati različite generacije gledatelja. Uloge su igrali: Mare Fjočica – Marinka Metković, Kapetan Cvijeto – Ivan Boban, Lina – Jelena Maržić, Lukre – Jelica Čučević, Šime – Ante Tonći Đureković i Đuro – Marko Ilić.
Na Aninoj taraci i prije i poslije predstave Stražičići sa svojim prijateljima i glumcima slavili svoj dan uz tradicionalne mljetske delicije iz Komina Ane Mljećke, restorana Pomene i restorana Adriatic. A za vina su se pobrinuli Mare Mrgudić s plavcem malim MARICA (Bura – Mrgudić Vinarija) i Đuro Roković s vinom Kiridžija i poznatim Ginom DUBROVNIK (Bakus Wine Bar).
Osobno želim zahvalit svim dragim prijateljima koji su mi pomogli da ovaj dan bude uspješan i o kome će se sigurno pričat još dugo. Posebno Ivu Nodilu Civu, dundu Ivu Matani Iveku, rangerima NP Mljet – posebno Stražičićima, načelniku Đivu Marketu, kao i svima što su došli i podržali svojim dolaskom vidjet komediju Maru Fjočicu. A već se planiraju predstava i druženje i za sljedeću godinu u Sotnici u Babinu Polju odakle svi potječemo.
Još moram dodat kako bor na taraci za mene predstavlja ljubav, nezavisnost i slobodu naše Domovine Hrvatske pod kojim je dr. Franjo Tuđman sa zadovoljstvom popio zdravicu s mojim roditeljima kada je prvi put došao na Mljet i vidio hrvatski barjak kako se vijori na našoj kući.
Originalno prezime Stražičić najbrojnije je na otoku Mljetu
Otok Mljet došao je pod stvarnu upravu i vlast Dubrovačke Republike 15. studenoga 1410. godine, kada je Veliko vijeće donijelo pravila za otok. Iako je nominalno priznanje dubrovačke vlasti započelo već 1345. godine. Prezime Stražičić na otoku Mljetu spominje se 1493. g. kad je Mljet u sastavu Dubrovačke Republike dobio autonomiju i počeo birati svoga kneza svakih sedam mjeseci. Izgrađen je Knežev Davor između Sotnice i sv. Vlaha. Na tom mjestu nalazila se stalna straža koja je čuvala ulaz prema Sotnici. Odatle su slali stražare po brdima koji su promatrali Mljetski kanal i otvoreno more. Ako bi primijetili ratne ili gusarske brodove to bi odmah dojavili vođi straže i knezu radi osiguravanja otoka Mljeta i njegovih stanovnika. Prema potrebi vijest bi se prenosila barkama na vesla iz Sobre do Šipana, a od Šipana bi je prenijeli Vijeću i knezu u Dubrovnik.
Glavni vođa stražarske, čuvarske i promatračke službe bio je važna osoba na otoku te su po toj funkciji njega i njegovu djecu počeli nazivat Stražičići. Tako je nastalo originalno mljetsko prezime Stražičić kojih ima svugdje po svijetu (najviše u Kaliforniji u SAD), ali svi potječemo s otoka Mljeta, originalno iz Sotnice u Babinu Polju. Od tamo su se doselili na zapadni dio otoka i bili su začetnici sela Goveđari na otoku Mljetu koje je osnovano 1793.godine. Službeni dokument o osnutku sklopljen je 8. travnja 1793. godine, kada su redovnici benediktinskog samostana sv. Marije sklopili ugovor s prvim naseljenicima (obiteljima iz Babinog Polja) kojima su dodijelili kuće i zemlju na obradu. Danas se smatra glavnim naseljem zapadnog dijela otoka i administrativnim sjedištem Nacionalnog parka Mljet.
Prvi stanovnici sela Goveđari bili su familija Vicencija (Vicka) Stražičić – Basta koja je došla iz Stražičića iz Babina Polja te braća Nikola i Petar Milić iz Slanoga. Oni su 8. travnja 1793. godine s benediktincima potpisali ugovor o naseljavanju područja iznad polja Pomjente. Nakon njih, u selo ubrzo dolaze i druge obitelji koje su se doselile iz Babina Polja. To su familije: Hajdić, Matana, Dabelić, Sršen iz Neretve, Nodilo iz Korčule, Đivanović iz Konavala i Vojvoda s Osojnika. Ove obitelji i danas čine povijesnu i rodoslovnu jezgru ovog dijela otoka Mljeta.
Familija Vicencija Stražičići razgranala se u nekoliko familija Stražičić koje nose svoje nadimke, a to su Basti, Ćuši, Čeki, Škembi i Taraši. Taraši Stražičići smo mi u Pomeni, moja familija Milina – Miše i moji rođaci Njakali koji imaju restoran Pomena. Doselili smo se iz Goveđara krajem 60-i. Vlasnica restorana Adriatic, Franica Stražičić bila je prije Sršen ali udala se za Joza Stražičića (Kaca) iz Babina Polja. U Pomeni ima još nekoliko familija Stražičić a to je Nike Stražičić, koja je bila Sršen, zatim familija Tonka Stražičić Basta, familija Antuna Stražičića Ungole, familija Jere i Tonći Stražičić- Gange, familije Iva i Pava Stražičić – Herc i familija Mare Matana koja je bila Stražičić-Basta. Tako je u Pomeni od 20 familija 10 Stražičića.
Čuvajmo našu mljetsku kulturnu baštinu, našu tradiciju, naš mljetski govor, staro mljetsko ruho i balo, naše mljetske delicije i naučimo našu mljetsku djecu o povijesti Mljeta kako im ne bi drugi krojili budućnost. Kako bi bilo lijepo kad bi svaku setemanu u našim mljetskim selima slavile svoj dan i druge mljetske familije. Tako bi se mogli što više družit i učit svoju djecu našim starim običajima i održavat naše zajedništvo jer samo tako možemo opstat na ovom slabo naseljenom predivnom pučinskom otoku. Ponosna sam na onu našu staru izreku “Nijesmo mi ljudi, mi smo Mljećani”.
Do sljedećeg Džira s ljubavlju vaša Ane Stražičić Rodriguez – Ane Mljećka