BOŽJE TKANJE U PRIRODI
Čitam znakove
gledajući rascvale makove…
Uz simfoniju potoka i vjetra
srce mi kaže… priroda ne laže…
Bože, hvala ti… na ovom plavom leptiru
i blaženom miru…
Pa… ovo je prava Božja Knjiga
u prirodi… na livadi…
Hvala ti na pozivu potoka
da bacim pogled s mosta…
i ugledam plavog leptira
mom srcu… danas je hrane dosta…
Nikad većeg plavog leptira…
Nikad bržeg zapisa s manjeg papira…
A duša mi zadrhti i kaže…
Tako je, Angelina…
svi ti znakovi i priroda ne laže…
A žubor bistrog potoka mi reče..
Pogledaj samo ples
tog velikog plavog leptira
koliko se trudi da donese
na ovu stazu i svijetu malo mira…
Pa, hvala ti leptiru
pa… hvala i malom papiru
što mogu unijeti ovaj zapis
o svemoći Boga i blaženom miru…
Pa… kao što sam već
u jednoj pjesmi rekla…
Velika Božja Knjiga je
u prirodi… na livadi…
Njegova Knjiga je
svuda oko nas
kad nam je čisto srce
lako zamijetimo Božje tkanje i znanje…
i kad nestašni vjetar
zanjiše obični klas…
Šetajući kroz cvjetnu stazu
možemo puno bez slova čitati
i Svemogućeg Boga sve pitati…
Ubrala sam sa stabla
par padajućih grana…
da bi me podsjetile
na sve proživljene ljepote i radosti
današnjeg dana…
Autorica duhovne poezije: Angelina Barun