Na blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije, 15. kolovoza 2026., u narodu poznatijem kao Velika Gospa, tisuće hodočasnika iz svih krajeva Hrvatske, Bosne i Hercegovine te hrvatskoga iseljeništva i ove su se godine slile u marijansko svetište Majke Božje od Krasna.
Hodočašće na Krasno o svetkovini Velike Gospe nosi poseban značaj za vjernike Gospićko-senjske biskupije, hrvatske domovine te brojne iseljenike koji se u ljetnim mjesecima vraćaju rodnoj grudi. Svetište Majke Božje od Krasna, smješteno u tišini Velebita, stoljećima predstavlja duhovno utočište i mjesto susreta gdje se obnavljaju vjera, obiteljski korijeni i zajedništvo.
Ovogodišnja proslava Uznesenja Blažene Djevice Marije okupila je mnoštvo hodočasnika koji su u pjesmi i molitvi potražili mir, utjehu i zagovor Krasnarske Djevice. U nadahnutoj homiliji biskup mons. Marko Medo podsjetio je okupljeni narod na temeljnu poruku ovoga svetog mjesta, naglasivši kako čuda koja se pripisuju Gospinu zagovoru ne obuhvaćaju samo tjelesna ozdravljenja, već i unutrašnju preobrazbu svakoga čovjeka.
Poruka svetkovine, kako je istaknuto u propovijedi, sažima se u dvije ključne riječi: obraćenje i molitva. Obraćenje za većinu ljudi nije tek trenutni, jednokratni događaj, već trajni životni put i svakodnevno vraćanje Bogu. Ono predstavlja svjesnu odluku da Gospodin iz dana u dan ponovno bude na prvome mjestu te da čovjek makne sebe iz središta vlastitoga života kako bi Bog ponovno zauzeo mjesto koje mu po pravu pripada.
U kontekstu prenošenja vjere budućim naraštajima, postavljeno je važno pitanje o baštini koju današnji hodočasnici ostavljaju onima koji dolaze poslije njih. Nije dovoljno ostaviti samo obnovljene zidove, već živu vjeru. Pitanje je hoće li buduća djeca i unuci moći posvjedočiti da su od današnjih generacija naučili moliti, opraštati, ljubiti Crkvu, poštivati nedjelju, pristupati sakramentima i pouzdavati se u Boga. To je baština koja se ne kupuje materijalnim dobrima, nego se prenosi isključivo životnim primjerom.
Na kraju homilije biskup se osvrnuo na Marijin Veliča, istaknuvši kako bi ta pjesma trebala postati pjesma svakoga kršćanina, jer čovjek koji Boga stavlja na prvo mjesto ne gubi ništa, nego dobiva sve. Prisjetio se i nekadašnjega krasnarskog župnika i pjesnika Milana Pavelića, koji je, slušajući svjedočanstva starih Krasnara o milostima i ozdravljenjima, vjeru i pouzdanje naroda pretočio u stihove:
Ljerova sestrice,
Djevice časna,
Planinska ružice,
Majčice s Krasna!
Molitve proljeću
Planinske kose,
Preda te dolijeću,
Hvalu ti nose.
Teške nam bolove
Utjehom škropiš,
Srdašca snjegove
Cjelovom topiš.
Srdačnom radosti
Puniš nam grudi,
Izvore milosti,
Hvala ti budi!
Brojne hodočasnike na proslavi ugodno je iznenadio novi, obnovljeni izgled svetišta koji nagovješćuje ljepši i pristupačniji izgled. Obnova je započela zahvaljujući viziji i predanosti Gospićko-senjskog biskupa mons. Marka Mede te neumornom radu župnika graditelja vlč. Stipe Zebe. Međutim, pred cjelovitom obnovom svetišta stoji još značajan rad i potrebna su financijska sredstva kako bi se obnova u potpunosti dovršila.Krasno je oduvijek bilo zajednički dom i duhovno utočište za vjernike u domovini i iseljeništvu. Kako bi svetište poprimilo svoj puni sjaj, upućuje se poziv svim ljudima dobre volje da financijski pomognu u ovom velikom pothvatu te daruju bar za svoje stope kojima hodaju prema Majci Božjoj. Zajedničkim darom i molitvom gradimo dostojanstveno i prostrano mjesto susreta za sve današnje i buduće generacije.
Podaci za uplatu donacije:
Primatelj: Župa Sv. Antuna Padovanskoga
IBAN: HR1124020061100860299
Model i poziv na broj: HR99
Opis plaćanja: Donacija
Neka je svima blagoslovljen blagdan Velike Gospe, uz hvalu za svaki darovani prilog i upućenu molitvu.
