ZASADIT ĆU CVIJEĆE
Zasadit ću cvijeće…
neka raste… cvjeta…
Neka doprinosi miru
širom Zemaljskog planeta…
Neka njegov opojni miris
na Zemlji ostavi
svoj plemeniti potpis i obris…
Neka radost, mir zavlada
i tužnim dušama
vrati se nada…
Neka ispuste
tužne zadržane suze
i budu anđeoske radosne muze…
Nek se suze razlete
i radost u oči smjeste…
Neka počnu pjevati
i svakom se danu radovati…
Nek se tužni vrtovi rascvjetaju
kao u obasjanom nebeskom raju…
Nek se svi vrtovi
veselo rascvjetaju
ljudima i potocima svoje pjesme
ponosno zapjevaju…
Nek im se pridruže
i ptice u zboru
tako je nekad bilo
u srijemskom šoru…
Pjesma je bila svakodnevica
uz dudove su se šetala sretna lica…
Viđeno, doživljeno
i skoro zaboravljeno
ali u duši vječno memorirano…
Duša je naš zdenac života
sjeća se svega ali najviše ljepota…
Otpustimo tugu
neka ide u nepoznato
život je sada pred nama…
pogledaj samo kako je lijepa
Maksimirska panorama…
Autorica duhovne poezije: Angelina Barun