Deveta humanitarna večer u organizaciji Hrvatske katoličke Misije Zug održala se 1. listopada 2016. u Waldmanhalle, Baar-u.
Sa svih strana Švicarske i iz susjednih država stigli su u Baar Hrvatice i Hrvati. Večer je započela prvim nastupom tamburaškog sastava Indigo iz Luzerna. Nakon njihovog prvog seta, slijedio je pozdravni govor voditeljica Ivane Perković i Martine Josić koje su pozdravile posjetitelje. Posebno su pozdravile uzvanike ove večeri: dragog gosta iz domovine banjalučkog biskupa dr. Franju Komaricu, veleposlanika Republike Hrvatske u Švicarskoj, Aleksandra Heinu, Winfrieda Gbureka počasnog člana njemačko-hrvatskog društva iz Hannovera i prevoditelja knjige dr. Komarice „Ljubav – sila – domišljatost – skidanje maski“, tajnika banjalučke biskupije Borisa Jorgića i fra Radu Vukšića, bivšeg misionara i uvijek posebno dragog gosta u ovoj sredini
Nakon što je izrecitirana himna, voditeljice su riječima pjesme „Lijepa li si“ nazočnima poslale poruku da ova večer nije niti slavonska, niti dalmatinska….. nego zajednička – hrvatska.
Pozdrav i zahvalu uputile su organizatorima: HKM Zug i pastoralnim vijećima Zuga, Pfäffikona, Schwyza i Altdorfa, te pozdravile voditelja misije fra Slavka Antunovića i pastoralnu suradnicu s. Zdenku Ćavar. Fra Slavko se nakon toga obratio posjetiteljima i nakon pozdrava objasnio da su sredstva prikupljena ove večeri namjenjena za izgradnju crkve i pastoralnog prostora na Grbavici u Sarajevu.
«Razdjeljeni ne možemo ništa – u zajedništvu možemo graditi», rekao je fra Slavko i posebno zahvalio na radu dosadašnjem glavnom organizatoru, predsjedniku crkvenog vijeća Ivici Brekalu i Igoru Mandiću kojem je ovo bila prva organizacija. Zahvalio je i sponzorima koji su podržali ovu večer.
Slijedio je pozdrav veleposlanika Aleksandra Heine koji je pozdravio okupljene, a posebno biskupa Komaricu. U svom govoru pohvalio je rad zajednice i naglasio važnost humanitarnog djelovanja misije Zug.
Srdačno obraćanje dr. biskupa Komarice koji je u pozdravu zapjevao «Nema raja bez rodnoga kraja…» , posjetitelji su popratili pljeskom.
«Nakon dugih godina koje se provedu u tuđini, ona postaje domovina. No ona prava domovina se ne zaboravlja, ona ostaje u srcima onih koji su ju morali napustiti. I zato, poštuj tuđe ali nikada ne zaboravi svoje», bile su između ostalog njegove riječi.
Zahvalio je organizatorima na pozivu i iskoristio priliku da zahvali Winfriedu Gbureku koji je preveo njegovu knjigu na njemački. Tu zahvalu otpjevao je na njemačkom riječima pjesme «Fala». Gospodin Gburek kratko se predstavio i opisao svoj rad koji je prerastao u mnogo više. «Htio sam biti novinar i otkrivati istinu o ratu. Došao sam prije deset godina prvi put u Bosnu i Hercegovinu, od tada dolazim svake godine. Želim da svi saznaju istinu o kojoj u svojoj knjizi govori biskup Komarica», rekao je Gburek.
S nestrpljenjem je publika čekala, nakon pozdrava gostiju, zvijezdu večeri – Ivana Zaka koji je i ove večeri ispunio njihova očekivanja. S bendom koji ga prati pjevao je uz svoje pjesme i sve ono ostalo što publika voli. «U Švicarskoj sam gostovao više puta. Publika je odlična i volim ovakve nastupe», bio je na upit, kako mu se sviđa nastupati u Švicarskoj njegov odgovor.
Plesalo se i pjevalo do sitnih sati, a uz pozdrav za laku noć često se moglu čuti «Vidimo se u Baar-u sljedeće godine, na desetoj humanitarnoj zabavi».
Ova zabava, jedna od rijetkih u Švicarskoj koja obuhvaća Hrvate iz svakog kraja domovine Hrvatske i Bosne i Hercegovine, zasluga je fra Rade Vukšića koji je u Švicarsku došao davne 1971. godine. «Nakon povratka iz Njemačke gdje sam boravio od 1984. – 1995., dolazim u Zug. Dosta se toga u tih deset godina promijenilo, primjećujem razjedinjenost koje prije nije bilo. U razgovorima s misijskim suradnicima predlažem «Hrvatsku večer» i pokrećemo ovu zabavu. Devet uspješnih zabava pokazatelji su da smo napravili nešto dobro. Zabava je uvijek dobro posjećena, suradnici su motivirani, humanitarno djelovanje pokreće ljude da se uključe u rad», sa smiješkom je promatrajući vesele posjetitelje, komentirao.
Nakon što je 2014. godine otišao u mirovinu, danas fra Rade živi u franjevačkom samostanu Humac. No, dok ga zdravlje bude služilo, rado će se odazivati i dolaziti «svom narodu» u Zug. A da ga taj narod uistinu voli, moglo se primjetiti tokom večeri u mnogobrojnim razgovorima.
Hrvatska katolička misija Zug i vrijedno osoblje zaslužili su svaku pohvalu za organizaciju ove devete hrvatske večeri u Baar-u.