„Kraljeva Sutjeska, to je moj dom, i svake noći ja sanjam o njoj!
Kraljevoj Sutjesci vratit ću se ja, i nakraj svijeta da sam sada ja!“
Ljubav prema Kraljevoj Sutjesci iz ovog refrena odrazila se u svakom pogledu na raspoloženje gostiju na ovogodišnjoj 21. tradicionalnoj Sutješko-Kakanjskoj Večeri, koja se održala 26. studenog 2016. godine u „Chliriethalle“ u Oberglattu.
Program je u dvorani već počeo u ranim jutarnjim satima, kad je svoje snage mjerilo 16 nogometnih momčadi iz raznih krajeva Švicarske. Deblji kraj je osvajanjem natjecanja izvukao NK Lašvanska Dolina iz Baara.
Nakon nogometnog turnira i zadnjih priprema je, kratko nakon 18.30 sati, usljedila Sveta Misa koju je predvodio fra Željko Brkić, gvardijan franjevačkog samostana u Kraljevoj Sutješci, u koncelebraciji sa fra Danimirom Pezerom, dekanom franjevačke teologije u Sarajevu, fra Velimirom Bagavcem, župnim vikarom u župi Drinovci i fra Stjepanom Neimarevićem, jednim od triju misionara Hrvatske Katoličke Misije Zürich.
Na koncu svoje propovjedi fra Željko se pred mnoštvom vjernika spomenuo i okupljanja na Sutjesko-Kakanjskoj Večeri. Izrazio je svoje uvjerenje da je goste okupila ljubav prema svome zavičaju, koji je pečat što ga nitko iz sebe nemože izbrisati. Podsjetio je kako je i Kraljeva Sutješka kraj, iz kojeg su ljudi tokom posljednjeg rata nasilno istrgnuti, pa su morali svoj život nastaviti u tuđini. No, okupljanja kao Sutjesko-Kakanjska Večer pokazuju da su ljudi uvijek nosili i još nose domovinu u sebi, iako su daleko od nje. Ista povezanost prema rodnom kraju izražava se i u svakoj vrsti pružene pomoći. Fra Željko je prisutne upozorio i na opasnost gubitka svoga zavičaja iz duše, što je u biti još gore od fizičkog progonstva. Zamolio je vjernike da održe ljubav prema rodnoj kraju, jer, kako je lijepo upitao, „što je čovjek bez osjećaja i zavičaja?“.
Kraljeva Sutješka
Kraljeva Sutješka nalazi se 12 km sjeveroistočno od Kaknja u srednjoj Bosni. Središte i starije naselje se nalazi u elipsastoj kotlini koju je formirala riječica Trstionica. Zato je mjesto i dobilo naziv Sutjeska. Kraljeva Sutjeska zajedno sa tvrđavom Bobovac bila je sjedište dvaju bosanskih kraljeva dinastije Kotromanića Tomaša i Tvrtka.
Nekoć kraljevsko sjedište, danas je Kraljeva Sutjeska tiho, zabitno mjesto. Iz zaborava je budi njezin franjevački samostan i crkva (vidi sliku), koja bi mogla biti graditeljski i duhovni ukras bilo kojega europskog grada. Prvotni je samostan podignut najvjerojatnije u prvoj polovici 14. stoljeća. Prvi spomen o njemu nalazimo u popisu franjevačkog pisca Bartola Pisanskog iz 1385. godine. Nakon turskog osvojenja Bosne, samostan se spominje u jednom turskom popisu 1469. godine. U vrijeme progona 1524. godine. samostan je nasilno porušen. Trebalo je proći dulje vremena dok franjevci nisu isposlovali dopuštenje za gradnju novoga samostana. Godine 1658. izgorio je samostan sa svim dragocijenostima (arhiv, knjižnica). Novi je podignut 1664. godine. U vrijeme bečkog rata, pod konac 17. stoljeća, franjevci su ga morali, zbog velikih nameta, napustiti i živjeti po seoskim kolibama. Kada su se političke prilike smirile, ponovno su se vratili 1704. godine. Tijekom 19. stoljeća samostan je dvaput građen, posljednji put 1888-90. kad je sagrađen današnji samostan.
Sutješka župa imala je 1743. godine 1’891 katolika, a 1768. godine samo 1’750. Kasnije je broj katolika ubrzano rastao: 1813. godine bilo ih je 2’673, 1877. godine 3’838, te 1935. godine 5’463. Sredinom 19. stoljeća u svoj pastoralni rad franjevci uključuju i pučku prosvjetu. Prva školska zgrada izgrađena je 1857. godine, ali je sama škola utemeljena nekoliko godina ranije.
Sutješka župa prije rata na kraju 20. stoljeća brojala je oko 12’500 katolika (a 1974. godine 10’670) dakle, njihov broj se bio povečavao. U župi Kraljeva Sutjeska danas živi oko 1’200 vjernika u više od 750 obitelji.
Izvor: www.kraljeva-sutjeska.com]
Zavičajno Društvo Kraljeva Sutješka
Već prije otprilike četrdeset godina, prvim dolaskom ljudi sa prostora Kraljeve Sutjeske, Kaknja i drugih 26 mjesta s područja franjevačke provincije Bosne Srebrene u Švicarsku, osjetila se potreba za druženjem i njegovanjem nacionalnog, vijerskog, sportskog i kulturnog identita.
Počeci stvaranja Zavičajnog Društva Kraljeva Sutjeska (ZDKS) sežu u 1998. godinu. Glavni inicijator bio je gospodin Blaško Šarić. Uz njega su u stvaranju društva pomogli članovi inicijativnog odbora, gospoda Šimo, Niko i Ilija Ravlija, Franjo Anđelić, Ljuban Barešić, Marko Marković, Anto Zubonja, Franjo Maračić, te pojedini švicarski prijatelji i franjevački samostan Kraljeva Sutjeska.
ZDKS djeluje na razne načine, kao što su
- karitativni rad (Kruh Svetog Ante),
- opća pomoć bolesnim i starim ljudima,
- pomoć franjevačkoj provinciji Bosna Srebrena,
- razni sportski događaji (sportska sekcija „Kraljeva Sutjeska“)
- Svete Mise,
- hrvatska škola u Niederhali-u i
- folklorna skupina „Kraljica Katarina“
U sve te mnogobrojne aktivnosti uklapa se i svakogodišnja, tradicionalna Sutješko-Kakanjska Večer.
Izvor: www.kraljeva-sutjeska.ch]
Nakon Svete Mise svim prisutnima obratila se u ime Zavičajnog Društva Kraljeva Sutješka (ZDKS) Jagoda Ravlija, zahvaljivajući svim članovima ZDKS-a i svim pomoćnicima koji su omogućili da se ova večer – ne samo ove godine – održi. Izrazila je i ponos prema mladim fratrima iz domovine koji svake godine krase ovo zajedničko slavlje svojom prisutnošću. Svoj govor Jagoda Ravlija završila je najavom glazbenih gostiju.
Na scenu je prvo izašla izvorna skupina Braća Vidović.
Uz zvuke šargije i violine, program je otvoren sa svim ljubiteljima ove vrste glazbe dragom pjesmom „Selo moje sve me tebi zove“. Nakon zagrijavanja uz razne izvorne hitove, narod je na noge diglo prvo kolo koje je preselilo skoro sve goste sa stolova na „plesni parket“. U pojedinim trenucima se nije dalo ni ocjeniti gdje je početak, a gdje kraj kola.
No, što izvorno veselje zasigurno može dodatno ulijepšati? Naravno domaće narodne nošnje! Tako su se među ostali veseli narod čitavu večer mješale plesačice i plesači pa čak i oni najmlađi u tradicionalnim kraljevosutješkim nošnjama.
Tokom kola izgubljene kalorije gosti su – kao i čitave večeri – mogli nadoknaditi raznim kulinarnim specijalitetima kao što su čevapi u lepinji, pečena svinjetina sa krumpirom i pršutom sa sirom. Nedostatak tekućine izjednjačila je bogata ponuda raznih alkoholnih i bezalkoholnih pića.
Nakon kratkog predaha, glazbeni program nastavio Planet Band. Počevši sa sasvim novom, predivnom pjesmom „Dolina Mira“, sastav je goste oduševio sa svima dragim djelima raznih izvođaća poput „Moj dida i ja“, „Prijatelji“ i „Sve da hoću, ja nemogu“. Vrhunac prvog djela nastupa Planet Banda bila je pjesma „ Kraljeva Sutjeska, to je moj dom“, koja je narod poput kola ponovno digla na noge.
Tijekom večeri iskoristili smo priliku da preko kratkoga razgovora sa fra Željkom Brkićem saznamo nešto više o njegovom odnosu prema Sutješćanima u Švicarskoj kao i o ljudima, životu i trenutnoj situaciji u Kraljevoj Sutješci.
Fra Željko se pokazao sretnim i ponosnim na svoj narod u Švicarskoj što su uspjeli preko dugi niz godina održati zajedništvo. Isto tako se veseli što svake godine može prisustvovati ovom zavičajnom veselju i biti uz svoje Sutješćane u dijaspori. Mnogo je i zahvalan što iseljenici iz Kraljeve Sutjeske upravo i preko prihoda ove večeri pomažu razvitku zavičaja i održavanju franjevačkog samostana u rodnom kraju. No, najviše ga veseli da se barem ove jedne večeri ljudi iz sutješkog kraja mogu okupiti svi na jednom mjestu.
O situaciji u samoj Kraljevoj Sutješci, fra Željko je zaključio kako je broj župljana nažalost od početka rata u tom kraju 1993. godine pao sa 12’500 na 1’200 pretežno starijih župljana. Dodatno otežavajuća jest činjenica da je stopa nezaposlenosti visoka. Unatoć tome, fra Željko je optimistićan da će Kraljeva Sutjeska, i uz pomoć svojih ljudi u inozemstvu, uspjeti opstati. Nadu u bolje sutra jača i aktivna pomoć Vlade Republike Hrvatske u raznim projektima kao što su sanacija franjevačkog samostana. No, za opstanak Hrvata u Bosni i Hercegovini uopće potrebno je da i dijaspora ne zaboravi svoje korjene i svoj zavičaj i da mu se na bilo koji način oduži. U tom smislu je fra Željko zahvalan na svakoj pomoći i na svakom okupljanju kao što je Sutješko-Kakanjska Večer.
Tjekom i nakon našeg razgovora za fra Željkom u dvorani se veselje nastavilo do duboko u noć. Braća Vidović i Planet Band naizmjenično su oduševljavali prisutne goste raznim hitovima izvorne, narodne i zabavne glazbe.
Zahvaljujemo i čestitamo Zavičajnom Društvu Kraljeva Sutjeska na uspješnoj, bogato posječenoj večeri i veselom programu! Gledajući u budućnost, već se sada radujemo 22. Sutješko-Kakanjskoj Večeri! Zavičajnom Društvu Kraljeva Sutjeska želimo sve najbolje i puno uspjeha u daljnjem radu!