Slavonska večer dijaspori je raj, bogata i gizdava ko slavonski kraj

Ovo bi bilo pravo ime kojim bi ja nazvala,  još jednu, petu po redu, Slavonsku večer, održanu 29.11.20 16.u Zollikonu, u organizaciji udruge Slavonia Zürich  iz Züricha i njihovih gostiju,  TS „Kas“ iz Osjeka.

Ako se itko i usudio posumnjati da će biti „već viđeno“, bogme bi se grdno prevario jer su naši „meštri od fešte“, kako ja zovem ove vrijedne Slavonce iz udruge Slavonia Zürich, uz  poznati tradicionalni recept kod Slavonaca da je sve veselo, bogato,  gizdavo, ukusno i slasno, dodali i onaj, samo Slavoncima poznat sastojak, a to je prstohvat – dva  „Slavonske duše „.

„Kad se budiš okupana rosom, kad se zlato po poljima njiše, kada ševe svoju pjesmu poje, moja duša samo s tobom diše.“

Nakon srdačnog pozdrava dobrodošlice, gospodina Ivana Vukića, predsjednika udruge i njegovog gosta „ETNO portala“  iz Hrvatske, gospodina Ive Baje zvanoga Šokac, gosti su pozvani na molitvu i himnu svojoj domovini.

„Slavonijo, moja rodna diko, slavimo te i nedamo nikom“….

Uz sve već navedeno i bogatu tombolu,  ova 5. Slavonska večer imala je i humanitarni karakter. Naime, prikupljali su se dobrovoljni prilozi za pomoć udruzi osoba s invaliditetom „Bubamara“ iz Vinkovaca, kroz  kupnju proizvoda kojih je bilo u predvorju Gemeindesaale Zollikon, na diku i ponos cijele Slavonije.

„Imam srce imam dušu, slavonske ravnice…sve što imam to i dajem, mila golubice“…

Večer se potom  nastavila posluženom ukusnom večerom i kolačima, za koju su kuhari zaslužili čistu destku, uz podršku  vrijednih konobara i uz  sve prisutnu pratnju tamburica  „vatrenih  tamuraša“, slavonskog nam sastava „Kasa“, koji su i te kako opravdali svoj naziv.

„Hop, hop, hopa, dolazi Evropa,tres, drm, tras, dojahao „Kas“, donio nam tamburicu i slavonsku poskočicu“.

Eh, da je to bila samo poskočica, taraban, kukunješće, kako bi se inače očekivalo od Slavonaca, odnosno, od tamburaša, nego je ovo preraslo u megamix svih mogućih i nemogućih  kreativnih  kompilacija. Istina,  tako je samo u početku  izgledalo, kao  zagrijavanje, shvatili smo svi kasnije kad smo vidjeli što su nam sve tamburaši pripremili od repertoara, pa vam dođe da se zapitate, može li uopće tamburica  odsvirati sve te stvari..!? Može, može, uvjerili smo se i sami i to kad su se u rukama ovih temperamentnih i izuzetno darovitih momaka užgale tamburaške žice .