Ovo bi bilo pravo ime kojim bi se mogla nazvati peta po redu, Slavonsku večer, održana 29.11.2016.g. u Zollikonu, u organizaciji udruge Slavonia Zürich iz Züricha i njihovih gostiju, TS “Kas” iz Osjeka.
Ako se itko i usudio posumnjati da će biti „već viđeno“, bogme bi se grdno prevario jer su naši „meštri od fešte”, kako ja zovem ove vrijedne Slavonce iz udruge Slavonia Zürich, uz poznati tradicionalni recept kod Slavonaca da je sve veselo, bogato, gizdavo, ukusno i slasno, dodali i onaj, samo Slavoncima poznat sastojak, a to je prstohvat – dva slavonske duše.
„Kad se budiš okupana rosom, kad se zlato po poljima njiše, kada ševe svoju pjesmu poje, moja duša samo s tobom diše.”
Nakon srdačnog pozdrava dobrodošlice, gospodina Ivana Vukića, predsjednika udruge i njegovog gosta „ETNO portala” iz Hrvatske, gospodina Ive Baje zvanoga Šokac, gosti su pozvani na molitvu i himnu svojoj domovini.
„Slavonijo, moja rodna diko, slavimo te i nedamo nikom“….
Uz sve već navedeno i bogatu tombolu, ova 5. Slavonska večer imala je i humanitarni karakter. Naime, prikupljali su se dobrovoljni prilozi za pomoć udruzi osoba s invaliditetom “Bubamara” iz Vinkovaca, kroz kupnju proizvoda kojih je bilo u predvorju Gemeindesaale Zollikon, na diku i ponos cijele Slavonije.
„Imam srce imam dušu, slavonske ravnice…sve što imam to i dajem, mila golubice“…
Večer se potom nastavila posluženom ukusnom večerom i kolačima, za koju su kuhari zaslužili čistu destku, uz podršku vrijednih konobara i uz sve prisutnu pratnju tamburica „vatrenih tamuraša”, slavonskog nam sastava „Kasa”, koji su i te kako opravdali svoj naziv.
„Hop, hop, hopa, dolazi Evropa,tres, drm, tras, dojahao „Kas”, donio nam tamburicu i slavonsku poskočicu”.
Eh, da je to bila samo poskočica, taraban, kukunješće, kako bi se inače očekivalo od Slavonaca, odnosno, od tamburaša, nego je ovo preraslo u megamix svih mogućih i nemogućih kreativnih kompilacija. Istina, tako je samo u početku izgledalo, kao zagrijavanje, shvatili smo svi kasnije kad smo vidjeli što su nam sve tamburaši pripremili od repertoara, pa vam dođe da se zapitate, može li uopće tamburica odsvirati sve te stvari..!? Može, može, uvjerili smo se i sami i to kad su se u rukama ovih temperamentnih i izuzetno darovitih momaka užgale tamburaške žice .
Bravo za TS “Kas” i još jedan bravo za kreativnost i scenski nastup. Neponovljivi ste!
„Bravci, kulen, čvarci , svud su oko nas…cure, snaše i bećarci, izgubiše glas.. možeš reći kontra mene i kontra cilog svita, al ne želim niti glasa protiv našeg „Kasa”.
Ova izjava da se izgubio glas, tempo ili što sve ne, nije ni izdaleka točna, ma to vam je samo onako, za „divane“ i pjesmu, što bi rekli naši stari. Do samog kraja zabave, nije se posustajalo niti u jelu, niti piću, a bogme niti u pjesmu i plesu. Iako se vremenski sat pomicao unazad, kao da je „užarena „atmosfera od sve ove pozitive i ljepote govorila ;
„Nikada nećete biti mlađi, nego što ste večeras”.
Što je i definitivno točno, zar ne?!
Stoga, ostat će nam ovo lijepa uspomena na još jednu Slavonska noć za pamćenje, a ujedno radovanje sljedećem druženju Slavonaca, kao i svih ljudi dobre volje i namjera, uz tamburice, pjesmu i veselje.
„Bez tebe sam izblidila slika, ko u zimu kada mraz zazebe, dok u tilu snage budem imo, voljeti ću Slavonijo tebe”.