Početkom prošlog stoljeća, kada su mnogi odlazili u Južnu Ameriku, otišli su i Alonsovi preci.
Njegovi korijeni s tatine strane su s otoka Brača, baka mu je rođena u Čileu i do sad nitko od njegovih predaka nije poželio niti pomislio doći živjeti u Hrvatsku. Možda to nije ni Alonso slutio, kada je 2005. godine u Hrvatsku došao učiti hrvatski jezik. Nije slutio da će doći i ostati! Najprije se zaljubio u domovinu svojih predaka, zatim u krasnu djevojku s kojom je u sretnom braku.
Tamo gdje su moji korijeni…Valparaiso, Chile – Kad im se ukaže prilika i kad dovoljno uštede, putuju
Alonsa smo susreli u blizini njegovog radnog mjesta gdje je zaposlen kao konobar. „Volim ovo što radim, ali imam isto tako određene planove u budućnosti. Čekamo naše prvo dijete i gradimo našu budućnost korak po korak,“ govori kroz smješak.
„Mi koji dolazimo iz Južne Amerike, Hrvatsku doživljavamo kao sigurnu zemlju. Šetamo gradom i ne moramo strahovati da će nas netko napasti. Imam dva brata, Ivana i Marka, nitko od nas nije imao hrvatsko državljanstvo. Stupio sam u kontakt s hrvatskim konzulatom, iako nisam znao hrvatski,“ prisjeća se Alonso tog vremena.
Nakon što je 2004. godine dobio stipendiju, dolazi na Croaticum i u semestru 2005/2006 uči hrvatski jezik. Kaže da ih je u semestru te godine najviše bilo iz Južne Amerike, Argentine i Perua, te da su svi imali hrvatsko porijeklo.
Na pitanje što mu je u usporedbi s rodnim Čileom u Hrvatskoj negativnije, na iznenađenje autorice ovog članka kazao je:“Ovdje su ljudi hladniji od onih u Južnoj Americi!“
Na jednom od putovanja – Machu Picchu
Također se pita kako može biti da se u društvu osjeća kolektivno nezadovoljstvo kad imaju mnogo više nego ljudi u Južnoj Americi koji su, iako imaju manje materijalnog bogatstva sretniji. Ovaj negativan mentalitet ističe kao jedino što mu smeta i što ga iritira a što svakodnevno susreće. „Ako su skoro pa svi nezadovoljni, onda bi mi bilo logično da izađu na ulice i pokažu svoje nezadovoljstvo,“ govori Alonso.
I dok svakodnevno čitamo o mladima koji napuštaju Hrvatsku, Alonso i njegova supruga ne razmišljaju u tom pravcu. „U Hrvatskoj ima posla, ovisi što tko traži i da li je spreman neko vrijeme raditi i mimo svoje izobrazbe. Mislim da odlaze oni koji nemaju posao i oni koji žele brzo zaraditi i brzo si priuštiti ono što im je važno. Čini mi se da ovdje mnogi troše na marke, žele voziti skupe automobile, a sve to je teško s običnom plaćom financirati,“ govori zamišljenog pogleda. „Supruga i ja štedimo, rasporedimo što imamo i tako naš život planiramo.“
Nakon što je pet sezona radio u Dubrovniku, u Zagrebu ima stalni posao već dvije godine. Ne čudi ga što mnogi ne žele raditi sezonski na moru jer je često jako loše plaćeno. Fasciniraju ga mnogobrojni turisti iz Kine i Španjolske koje u Zagrebu susreće i smatra da je to rezultat ‘Adventa u Zagrebu’ kroz kojeg su mnogi u svijetu prepoznali Zagreb i Hrvatsku kao zanimljivu turističku destinaciju kroz cijelu godinu.
„Hrvatska je moj odabir, tu sam pronašao dom i tu ostajem! Mama i nije bila najsretnija kad sam roditeljima rekao da ostajem u Hrvatskoj, ali tata me je razumio,“ kaže Alonso i opet se, dok to govori sretno smješka.
Alonso sa suprugom i roditeljima tokom njihove posjete u Zagrebu