Više od dvije tisuće mališana u Vinkovcima na svečanom je Mimohodu pokazalo što su sve naučili od svojih starijih.
Preko Oriona, najstarijeg europskog kalendara, jučer je prošlo bogatstvo cijele Hrvatske. Ponosno su prodefilirali vinkovačkim ulicama naši najmlađi folkloraši, mali zaljubljenici u baštinu svojih predaka te gotovo šezdesetogodišnjoj tradiciji u čast predstavili ono što im je od rođenja usađeno.
„Jako je lijepo kada s ovako prekrasnom djecom uđemo u Vinkovačke jeseni, a ovako velik broj skupina i djece nikoga ne može ostaviti ravnodušnim. Važno je da djeca uče o tradicijskoj kulturi i održavaju ju jer sutra će oni biti u glavnom mimohodu, sutra će oni činiti Vinkovačke jeseni. Zato hvala njima i njihovim roditeljima jer to je jedno nemjerljivo bogatstvo koje naš kraj može pokazati”, poručio je domaćin, gradonačelnik Ivan Bosančić.
Cijela Lijepa naša slila se u grad na Bosutu, u srce Šokadije, a kako od zaborava čuvaju baštinu svoga kraja pokazalo je gotovo dvije tisuće mališana i 50 skupina. Sukladno tradiciji Vinkovačkih jeseni, raspjevanu povorku predvodili su mali konjanici te nuštarske mažoretkinje.
Oj rastiću šušnjati, Aj na livo, Hopa cupa, Bećarci, pučke igre, kandžijanje i poskočice vladali su našim gradom puna dva sata, uz zveckanje dukata, neizostavnu tamburu i pocikivanje mladih snaša.
„Na mladima svijet ostaje, a na starijima se održava. Upravo oni će jednoga dana voditi ove Vinkovačke jeseni. Impresivno je danas u gradu na Bosutu i nemam nijednu primjedbu, djeca su dobro od starijih naučila kako se ponašati u mimohodu, kako se obući, kako ponosno nositi svoje ruho. Prelijepo je, čarobno i velika radost svima nama za budućnost. Našu baštinu danas je mogao vidjeti cijeli svijet”, ponosna je etnologinja Ljubica Gligorević, inače članica stručne komisije koja na Županijskoj smotri folklora odlučuje o najboljim KUD-ovima Vukovarsko-srijemske županije.
Velikim Jesenima uvijek su prethodile Male, jer – da nema malih ne bi bilo ni velikih. A s današnjom slikom koja je iz Vinkovaca otišla u svijet definitivno ne moramo brinuti za budućnost naših Vinkovačkih jeseni. Oni na kojima ostaje naša budućnost čuvat će ih od zaborava. Ponosno, baš kao što su to činili jučer.