Pravo vrijeme – Ermin Schluep – Righttime

Postoji li  pravo  vrijeme u našim životima ?

Zna li netko koji je to dobar trenutak za neki  početak, ljubav, ljudskost, prijateljstvo, sreću ili pravi trenutak za život? Kroz ovu istinitu priču o Erminu Schluepu i njegovom „Righttaimu“ – Pravom vremenu koju donosimo neka će od navedenih pitanja dobiti odgovor..

Mogla bi početi ovu priču onim poznatim riječima: „…bilo je to negdje na brdovitom Balkanu…,“ koje bi u ovom slučaju odgovarale potpunoj istini.

Upravo u Sarajevu, 19. 12. 1980. godine, glavni lik naše priče, Ermin udahnuo je svoje prve trenutke života u kojima je ujedno izgubio svoju majku koja je preminula tokom poroda. Otac se nije mogao brinuti o malom djetetu i tu počinje njegova životna golgota – u sirotištu „Dom i porodica“ u Zenici. Nedaća ne bi bila nedaća kad bi došla sama. U Bosni i Hercegovini započinje nesretni rat u kojem su ljudi bili maltretirani, zlostavljani, protjerivani iz svojih domova, ubijani. Posebno pogođena svim tim nevoljama bila su i sirotišta, često prepuštena na milost i nemilost ratnom vihoru.

To ratno razdoblje, bijedu i neskrivenu mržnju koja je odjednom izvirala odasvud Ermin je doživljavao kao istjecanje vode iz slavine koju ne možeš zaustaviti. Ta nijema tuga koja krvari iz zidova ranjenog grada usjekla  se u dušu dječaka koji je bio prepušten borbi za svoj opstanak.

Dječje selo Pestalozzi u Trogenu, u okviru svog projekta pomaganja djeci u ratnim područjima, preuzelo je skrb o 24-ero djece, starosne dobi između  6-12 godina. Trebalo je imati sreću da te izaberu između 300 djece koliko ih je tada bilo u sirotištu u Zenici. Ovaj put Ermin je bio ljubimac te sreće. Iako na granici 12-ste godine, zamalo i neizabran, na intervenciju nekadašnjeg direktora Doma iz Zenice, zajedno s drugom djecom dolazi u švicarsko sirotište, Kinderdorf Pastalozzi u Trogenu.

Tu se za Ermina otvaraju nove spoznaje i novi vidici te ga usmjeravaju k novim životnim izazovima. Napreduje na svim poljima, te uz sve ostalo, na poticaj i inicijativu odgajatelja Tonija koji je uočio Erminov talent počinje učiti svirati i gitaru. Slijede sviranje klavijature i pjevanje. Četiri godine koliko je proveo u domu za siročad Kinderdorf Pastalozzi, Ermin je doživio uzlet u svakom pogledu.

No, kako to i inače biva u životu, sreća u svoj dobroj namjeri zna promijeniti smjer. Rat u Bosni i Hercegovini je završio, na sreću tog napaćenog naroda ali na nesreću Ermina i ostale djece koja su u švicarskoj doživjela preporod. Vlada je tražila da se djeca vrate nazad sirotište u Zenicu.

Sa svojih 16 godina, Ermin je skoro pa opet na početku. U teškim uvjetima siromašne zajednice proživljava, za njega sada još teže trenutke. Na sreću, kao izuzetno milo i darovito dijete, ostavio je u Švicarskoj neizbrisiv trag. Odgajatelj Toni Schluep, odgajatelj u selu Pestalozzi koji je bio odgovoran za povratak i reintegraciju djece, boravio je preko tri mjeseca u Bosni i Hercegovini, sa zadatkom svu djecu povezati sa svojim obiteljima. Kad je došao do Erminovog dosjea, morao mu je prenijeti informaciju da je od sad, na osnovu provjere, potpuno siroče. Ermin tada saznaje da je ostao i bez svog oca. Mnoge osobe iz Zenice i Sarajeva Toniju predlažu da se Ermin ne preda nepoznatoj sudbini koja ga čeka čim napuni svoju 18. godinu života. Sa svojim punoljetstvom, morao bi napustiti Dom u Zenici i bio bi, kao i mnogi drugi prepušten ulici i izložen svakodnevnoj borbi preživljavanja. Toni preuzima inicijativu, ne dozvoljava da se Ermina prepusti tom paklu i počinje borbu sa ciljem da ga vrati u Švicarsku. Više od godinu dana vodi se u teškom poslijeratnom  razdoblju, u razorenoj  i nefunkcionalnoj  zajednici BiH borba s administracijom da Ermin dobije dozvolu i potrebne dokumente za povratak u Švicarsku. Tadašnja uprava „Dom i Porodice“ u Zenici odbijala je zahtijeve i nije htjela dati dozvolu da Ermin napusti Zenicu. Toni međutim ne odustaje i uspijeva izboriti dokumente i dozvolu boravka na tri godine u švicarskom gradu St. Gallenu te dolazi s predstavnicima gradske vlasti po Ermina.

Nakon dolaska u Švicarsku, Toni Schluep preuzima potpunu skrb o Erminu, školuje ga, usmjerava i na kraju usvaja kao svoje dijete. Ermin preuzima poočimovo prezime i dobiva švicarsko državljanstvo.

Toni Schluep je osoba velikog i humanog srca, po struci pedagog. Ermin nije jedino dijete koje je izvukao od ratnog vihora, bijede i neimaštine i kojima je poklonio svijetlu budućnost.

Ermin je najprije izučio zanat za trgovca, no puno prije je morao naučiti što to znači živjeti u obitelji. Za dijete koje nije odrastao na majčinim grudima, uz roditeljsko ognjište, ljubav i pažnju koje bi svako dijete trebalo imati i nije najjednostavnije uklopiti se u svakodnevicu obiteljskog života. Iako je odrastao po sirotištima, bez roditelja, braće i sestara, Ermin je postao zahvalna, iskrena  i draga osoba koja odiše pozitivom i vjerom u bolje sutra. Nastavio je raditi na sebi i usavršavati se u svim smjerovima, sve to vrijeme u večernjim satima ide u muzičku školu džeza.  Muzika mu je bila najdraži i najodaniji prijatelj s kojim se družio, bilo da se radilo o tuzi, veselju ili poticaju koji su mu upravo akordi glazbe  pružali.

Cijelo vrijeme kroz izobrazbu Ermin je u sebi nosio potrebu „vratiti se tamo gdje je on nekada bio“ – u dječje domove. Tako se najprije upisao u srednju pedagošku školu i to mu je otvorilo mogućnost raditi u dječjim domovima, sirotištima, u kojima se osjećao ispunjenim. Naime, vidio je da im može pomoći, da ga ta djeca prihvaćaju i povjeravaju mu se, a on ih najbolje razumije jer je i sam nekada bio na njihovom mjestu.

Nakon toga je uz ovaj rad, radio u domovima za odrasle i potrebite, te volontirao u humanitarnim udrugama za pomoć starijima i nemoćnima. Uz rad, završio je i maturu te se upisao na pedagoški fakultet za socijalni rad koji je s uspjehom završio te postao cijenjen član intelektualne švicarske zajednice, na ponos svog oca Tonia Schluepa.

Od 2017. godine radi kao socijalni radnik u resoru za rad s mladima švicarske katoličke crkve. Na najbolji mogući način usmjerava mlade ljude i pomaže im, kako kroz duhovne tako i životne izazove.

Ovaj samozatajan, velikodušan i nadasve drag čovjek najbolji je primjer koliko pojedinci mogu biti veliki i humani ljudi. Ponukan dobrotom svog oca Tonija i prilikom za ispunjen život, Ermin uzvraća i širi tu nesebičnu ljubav dalje na one koji isto tako trebaju njegovu pomoć.  Svjetlo i karizmu kojim zrače ovakvi ljudi, osjetite kad ih susretnete. Iako još uvijek nema vlastite djece, ne osjeća se zbog toga nesretan. Ističe da se, upravo zbog svojeg osobnog životnog iskustva, te u svom sadašnjem radu sa djecom i roditeljima od kojih dobiva neizmjernu zahvalnost osjeća ispunjenim i potpunim kao čovjek.

U radu se sa štićenicima odnosi se profesionalno i srdačno, te nastoji pomoći gdje god može, priča na kraju ovaj naš ujedno i talentirani muzičar. Osjeća da je sada došao pravi trenutak da pomogne i podijeli s drugima od onoga što sada zna i što je svih ovih 26 godina mukotrpno izgrađivao, bilo kroz stručnost ili muziku.

„Ljudi me osjete, vjeruju mi, a meni je to najveća nagrada,“ završava svoju priču Ermin.

Danas živi u St. Gallenu, gdje ima i svoj muzički studio i sastav „Righttime Band“.

Svira i pjeva sve žanrove muzike, na svim jezicima, bez granica, te je tako prihvaćen mnoštvu različitih zajednica u Švicarskoj.

Vjerujemo da smo vam istinitom pričom o Erminu Schluepu i njegovom ocu Toniju uspjeli dočarati da je pravo vrijeme uvijek ono vrijeme kad čovjek podijeli ljubav i ljepotu svoje duše s drugima koja tako raste i umnožava se.

“Budite kao baklja na nebu, zračeći ljubav i svjetlost. Vi imate u sebi istu snagu da zračite ljubav i svjetlo i trebali biste sjajiti poput zvijezde, od trenutka kad se probudite ujutro, pa do trenutka kada idete spavati.” Erich Fromm

Autor


Željka Pelc Siroglavić
Više o autoru