Dobro je činiti dobro – Hrvati Švicarske u humanitarnoj pomoći Zagrebu

Ovih dana u Zagreb je stigla donacija Hrvatske humanitarne udruge u Švicarskoj. Kako pomoć koja stiže iz iseljeništva doživljavaju sunarodnjaci u domovini?

Svaki dan je lijep na svoj način. U subotu 21.03. 2020. smo otišli u krevet s idejama kako provesti nedjelju. Već su nas plašili s koronom i polako smo planirali ostati u nekim kućnim aktivnostima, okrenuti obitelji, nekim davno nedovršenim kućnim poslovima, maštati o nekim lijepim stvarima, pogledati neki film ili početi napokon s čitanjem knjige koja već dugo skuplja prašinu na polici…. i tako smo sretni utonuli u san.

Ali, tog jutra, 22. ožujka 2020. godine u 6:24 početak dana bio je zastrašujući. Priroda je pokazala svoju snagu u samo deset sekundi. Sve se strahovito zatreslo uz veliku buku, padanje predmeta, padanje žbuke, strah je zavladao i nemoć pred nevidljivom silom. Uzimamo osnovne stvari, ne treba nam puno, voda i komad kruha i bježimo van kuće, a u dvorištu već svi susjedi, neki još u piđamama. Svi smo prestrašeni i zbunjeni, iščekujemo prve vijesti. Javljaju o jakom potresu od 5,5 stupnjeva po Richteru na području Zagreba. Odjednom, svi snovi i planovi za današnji dan su zaboravljeni. Pokušavamo ohrabriti jedni druge iako nam je svima strah u kostima. Bojimo se novog udara i evo ga! U 07:01 automobili se ljuljaju, sve se strahovito ponovno trese, ovaj puta jakost iznosi 5,1 stupanj. Stižu prve fotografije na mobitele – šok, nevjerica, tuga. Gledamo žene s tek rođenom djecom kako stoje ispred rodilišta, bolesnike koje su medicinski djelatnici izvukli na otvoreno ispred bolnica, ima ozlijeđenih. Počinje sniježiti…

Kako je vrijeme odmicalo, sve više vijesti je pristizalo. Dosta je ozlijeđenih, uništenih automobila, srušenih zidova kuća. Najviše su stradale stare zgrade u centru grada. U početku se samo govori o centru, ali onda na vidjelo stižu vijesti kako je sam epicentar bio ispod Markuševca. Mnoge zgrade su gotovo pa srušene, stanje je jako loše, ali srećom u Markuševcu nitko nije stradao.

I sada u toj teškoj situaciji počinju se događati mnoge lijepe stvari. Sve službe su brzo organizirale skrb za stradale, ali i mali obični ljudi priskaču. Svi žele pomoći. Mladi ljudi su nakon prvih snimaka iz Petrove bolnice pohrlili u pomoć trudnicama i rodiljama i njihovoj tek rođenoj djeci. Pomažu u evakuaciji. Medicinsko osoblje na svojim mjestima, brinu o svim dovedenim pacijentima, tješe svoje bolničke pacijente, vatrogasci zajedno s policijom uvijek hrabri u nesebičnoj pomoći drugima, …moglo bi se tako još dugo nabrajati.

Ljudi pokazuju svoju humanost u najtežim životnim situacijama. Svi su dobili tog dana najviše ocjene za humanost. Najteže je to gledati negdje iz daleka i želio bi nešto učiniti, ali ne znaš kako. Ali uvijek ima ljudi koji znaju pokrenuti inicijativu i tako se rodila ideja o financijskoj donaciji najugroženijim obiteljima koje su stradale u potresu upravo u Markuševcu.

Posjetio sam ovih dana stradali Markuševac i razgovarao s dvoje ljudi koji su se priključili u dijeljenju prikupljenih donacija naših iseljenika koji su, iako daleko od domovine, uvijek spremni učiniti sve što mogu za svoju Hrvatsku i svoje Hrvate.

MD: Molim Vas, kratko nam se predstavite

– Ja sam Ivan Mihovec Miki, predsjednik HKUD „Prigorec Markuševec“ iz Markuševca, te voditelj još nekoliko folklornih grupa, voditelj folklora i pjevanja.

MD: Opišite nam kako je došlo do suradnje s našim iseljenicima

– Prijateljstvo s mojom dragom Ružom Studer Babić traje već nekoliko godina, upoznali smo se preko folklora, povezala nas je hrvatska kulturna baština i ljubav prema njoj. Dugo godina pratim i cijenim njezin požrtvovni rad, kako za Hrvate izvan RH, tako i za Hrvate u RH. Ova inicijativa i ideja oko financijske i materijalne pomoći obiteljima koje su oštećene u potresu, nastala je upravo od strane gospođe Ruže koja se samoinicijativno javila meni, znajući kako sam u epicentru potresa koji nas je zadesio 22.03.2020. u Zagrebu. U ime Hrvatske humanitarne zajednice u Švicarskoj ponudila je pomoć obiteljima koje su najviše stradale u potresu. Ova hvalevrijedna akcija i pomoć ovim obiteljima u teškim trenucima njihovog života je jako dobro došla. Prije svega radi se o obiteljima koje su dobile crvenu oznaku na svojim kućama, što znači kako su oštećenja tolika da se neke od njih moraju srušiti do temelja što iziskuje ogromne financijske izdatke koji očekuju te obitelji.

MD: Da li se pomoć pokazala korisnom

– Smatram kako će im svote od 5 ili 10 tisuća kuna jako dobro doći kako bi mogli sanirati ono najnužnije i vratiti se što prije u svoje domove. Ovom inicijativom i akcijom, naši Hrvati izvan domovine još jednom su pokazali veliko srce i svoju veliku ljubav prema svojoj zemlji Hrvatskoj pokazujući kako su uvijek tu, i u dobru i u zlu. Svima se zahvaljujem na sudjelovalnju u ovoj hvalevrijednoj akciji i do skorog viđenja gdje ćemo se još jednom u živo zahvaliti na donaciji u ime ovih pet obitelji. Srdačan pozdrav iz Markuševca.

MD: Molio bih i moju drugu sugovornicu da nam se predstavi

– Ja sam Marijana Matešić, predsjednica udruge Dobra volja.

MD: Kako ste Vi doživjeli ovu nesebičnu pomoć naših ljudi iz inozemstva

– Nakon Korone koja nas je sve uhvatila nespremne i zatvorila u kuće, u Zagrebu se dogodio i veliki potres. Nažalost, puno obitelji je ostalo bez krova nad glavom. U vrijeme kada su zbog epidemije trebali kao i svi ostali biti u svojim domovima, njihovi domovi su srušeni u deset sekundi. Snalazili su se svakako, kako su znali. Neki od njih otišli su kod rodbine, neki u podstanarstvo. Izgubili su nadu kako će im grad ponudit pomoć i  bili su bespomoćni. Ali kao i uvijek, nađu se dobri ljudi koji su spremni odvojiti od sebe i pomoći onima koji su u nevolji. Nije prvi put da naša prijateljica Ruža i njezini prijatelji iz Švicarske pomažu našem narodu u Hrvatskoj.

MD: Što kažu obitelji koje su dobile pomoć

– Obitelji su sretne, iznenađene i zahvaljuju svima. Bilo je tu puno suza ali te suze su bile radosnice. Vidjeli su da nisu sami i ova pomoć će im dobro doći da napokon krenu s radovima i nadamo se, što prije usele u svoje domove.

Ostavljam moje sugovornike sretan što imamo divne ljude koji su uvijek spremni nesebično pomagati. Obećali su, kada se smiri situacija s Koronom, jedan veliki i radosni susret sa svima onima koji su pomoć dobili kako bi se susreli oni koji su doprinijeli financijski i koji daju taj novac od srca i oni koji im zahvaljuju od srca.

Hodam dalje niz ulicu, kuće su vidljivo oštećene, ali duh je jak. Takvi su naši ljudi. Vidim njihove osmjehe, pozdravljaju, a iz dvorišta dopiru veseli dječji glasovi. Bez obzira na sve, svaki dan je lijep na svoj način, zar ne?

Foto: Ivan Mihovec, Marijana Matešić

Autor


Ivica Žuljević
Više o autoru